Hrvatska mora ubrzati proizvodnju energije iz sunca i vjetra – jasna je preporuka OECD-a. Iako smo s 2.000 do 2.700 sunčanih sati godišnje i procijenjenim solarnim potencijalom od oko 7 GW među jačim europskim zemljama, sunčana energija u 2024. činila je tek 4,6 % proizvodnje električne energije u Hrvatskoj. To je među najnižim udjelima među zemljama članicama EU i OECD-a sa sličnim solarnim potencijalom.
Istovremeno, projekti ukupne snage 2,6 GW već postoje – no nalaze se u blokadi. Riječ je o investicijama vrijednim gotovo tri milijarde eura koje bi, osim povećanja proizvodnje energije, imale snažan gospodarski učinak, posebno u Slavoniji i kontinentalnoj Hrvatskoj.
Aktiviranje tog potencijala ključno je za pokrivanje rastuće potražnje za električnom energijom uslijed elektrifikacije, koja bi se trebala povećati na više od 1 900 TWh do 2030. u odnosu na 1.700 TWh u 2023. , kao i zbog zatvaranja Plomina, jedine hrvatske elektrane na ugljen.
Prema podacima HOPS-a, na prijenosnu mrežu priključeno je tek pet sunčanih elektrana snage iznad 10 MW: SE Drava u Osječko-baranjskoj županiji (12,4 MW) te Dugobabe i Vidukin gaj (19,9 MW), kao i Tarabnik i Tijarica (19,8 MW) u Splitsko-dalmatinskoj županiji. HEP pak navodi da je na distribucijsku mrežu HEP ODS-a priključena samo jedna takva elektrana – SE Dugopolje snage 10 MW.
Oko 45 projekata vrijednih spomenutih gotovo tri milijarde eura i ukupne snage veće od 2,6 GW, od 2024. godine, stoje.
Investitori su u projekte ušli na poziv HOPS-a, jer su postojali raspoloživi kapaciteti u mreži. Posebno se to odnosi na kontinentalni dio zemlje. Također, u ovim slučajevima nije niti bilo riječi o izvlaštenju zemljišta.
‘Upravo je zato HOPS godinama pozivao investitore da projekte razvijaju na tim lokacijama. Mnogi su se zato odlučili tu ulagati iako smo od početka znali da će prihod biti manji, za oko 30 posto, zbog manjeg broja sunčanih sati nego li ih ima Dalmacija. Osigurali smo zemljišta i financirali potrebnu dokumentaciju, uključujući energetska odobrenja za koja smo u proračun uplatili više od 20 milijuna eura’, kaže nam Ivan Paladina iz Inicijative za solarnu energiju Panonske Hrvatske.
Problem je nastao kada se na projekte pokrenute 2024. retroaktivno pokušao primijeniti novi model obračuna troškova priključenja. Umjesto metodologije iz 2017. koja predviđa individualni obračun troškova (STUM) za svaki projekt, HOPS i HERA primijenili su model u kojem se ukupni troškovi razvoja mreže dijele ravnomjerno na sve projekte – bez obzira na njihovu lokaciju i stvarne potrebe.
To znači da projekti u Slavoniji, gdje postoje slobodni kapaciteti i nisu potrebna značajna ulaganja, sada sudjeluju u financiranju mreže u drugim dijelovima zemlje, primjerice u Dalmaciji gdje je opterećenje veće. Trošak se u ovom slučaju računao zajednički za svih 45 projekata, temeljem podataka koji nisu bili dio inicijalnih projekata, kao i na temelju desetogodišnjeg plana razvoja mreže koji regulator HERA i Ministarstvo gospodarstva nikada nisu odobrili.
To u praksi znači da investitori koji su projekte razvijali u Slavoniji i kontinentalnoj Hrvatskoj, upravo zato što ondje postoje slobodni mrežni kapaciteti, sada trebaju sudjelovati i u financiranju jačanja mreže u drugim dijelovima zemlje. Time trošak pojedinih projekata raste za desetke milijuna eura i mnoge od njih čini ekonomski neodrživima.
U kontinentalnoj Hrvatskoj na čekanju je više od 1.300 MW solarnih projekata. Riječ je o pet projekata u Sisačko-moslavačkoj županiji, tri u Bjelovarsko-bilogorskoj, po dva u Vukovarsko-srijemskoj, Zagrebačkoj i Požeško-slavonskoj te po jedan u Brodsko-posavskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji.
OECD kao glavne prepreke razvoju navodi zagušenja u mreži, spore postupke izdavanja dozvola, administrativno ograničene cijene električne energije te upravo nedovršen regulatorni okvir, zbog kojeg su se neki investitori već povukli.
Zaključak je jasan – Hrvatska ima potencijal, projekte i investitore. Ono što nedostaje jest sustav koji će omogućiti da se taj potencijal konačno pretvori u stvarnu proizvodnju energije. (Lidija Kiseljak)
Pozitivni pomaci: U izgradnji elektrane koje će pokrivati potrebe preko 100 tisuća kućanstava
U Šibensko-kninskoj županiji gradi se solarna elektrana na čak tri milijuna četvornih metara – dva solarna polja koja će proizvoditi električnu energiju dovoljnu za gotovo 90.000 kućanstava. Investitor je španjolska tvrtka Acciona, a vrijednost projekta iznosi oko 120 milijuna eura. Priključna snaga elektrane bit će 150 MW, dok je instalirana snaga predviđena na 188,5 MW, uz planirani završetak i probni rad sredinom sljedeće godine.
U Novalji je na lokaciji Zaglava prošle je godine započela izgradnja solarne elektrane austrijske tvrtke RP Global. Nova solarna elektrana imat će instaliranu snagu od 21 MWp i sastojat će se od ukupno 35.776 fotonaponskih panela. Očekuje se da će godišnje proizvoditi oko 31.000 megavatsati električne energije, što odgovara potrebama otprilike 12.000 kućanstava
Kako ističe ličko-senjski župan Ernest Petry, važnost solarnih elektrana je velika, a na području županije već postoji veći broj solarnih projekata, među kojima su dva velika upravo na području Novalje.
U Bjelovaru je u veljači otvorena i tema izgradnje solarne elektrane Stare Plavnice 2. Riječ je o projektu tvrtke SOUTH EAST ENERGY d.o.o., čiji je suvlasnik Končar Obnovljivi izvori. Prema riječima gradonačelnika Darija Hrebaka, radi se o velikoj elektrani snage oko 20 MW koja će se graditi na dvije lokacije, a sve dozvole su već ishođene te se početak radova očekuje tijekom ljeta.
