Sisačko-moslavačka županija ima najjeftinije proizvode u trgovačkim lancima, a slijede ju Koprivničko-križevačka, Požeško-slavonska, Bjelovarsko-bilogorska i Virovitičko-podravska županija. S druge strane, najskuplje su Zadarska, Dubrovačko-neretvanska, Istarska, Šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska županija, odnosno jadranske županije plus Grad Zagreb. Među najskupljim lokalnim jedinicama su Sali, Starigrad, Vis, Šestanovac, Okrug, Vir, Privlaka (Zadarska županija), Vrsar, Tkon… Pokazuje to analiza zagrebačkog Ekonomskog instituta.
Od 15. svibnja 2025. na snagu je stupila odluka Vlade kojom se želi omogućiti veća transparentnost cijena u trgovini na malo. Potaknuta visokim stopama inflacije, posebno hrane, koje Hrvatska bilježi posljednjih godina te izraelskim modelom kojim se od trgovaca još od 2015. godine zahtijeva javna objava cijena proizvoda, Vlada je uvela novu mjeru iz lepeze mjera kontrole cijena. Cilj mjere je transparentno i jednostavno praćenje promjena cijena koje će omogućiti potrošačima informirane odluke. Ekonomski institut usporedio je cijene za iste proizvode po županijama i pojedinim gradovima i općinama i ustvrdio gdje su proizvodi najjeftiniji, odnosno najskuplji.
U obzir je uzeto 24.769 jedinstvenih proizvoda (barkodova), što predstavlja 21,3 posto ukupnog broja jedinstvenih proizvoda na razini cijele RH. Zatim za svaku županiju računao se je prosjek (geometrijska sredina) cijena proizvoda koji se pojavljuju u svim županijama. Rezultati su standardizirani, tako da prikazuju koliko je određena županija skuplja od najjeftinije, Sisačko-moslavačke županije. Najskuplje su na dan 15. svibanj bile Zadarska, Dubrovačko-neretvanska i Istarska županija, koje su u prosjeku bile 7,9 posto, 7,4 posto i 5,8 skuplje od najjeftinije, Sisačko-moslavačke županije (SMŽ). U šest najskupljih županija ulaze i Šibensko-kninska (5,7 posto u prosjeku skuplja od SMŽ), Splitsko-dalmatinska županija (5,1 posto u prosjeku skuplja od SMŽ) te Grad Zagreb (5 posto u prosjeku skuplji od SMŽ). Najjeftinije županije, pored referentne Sisačko-moslavačke, bile su Koprivničko-križevačka (0,8 posto u prosjeku skuplja od SMŽ), Požeško-slavonska (1,7 posto u prosjeku skuplja od SMŽ), Bjelovarsko-bilogorska (1,7 posto u prosjeku skuplja od SMŽ) te Virovitičko-podravska županija (2,1 posto u prosjeku skuplja od SMŽ).
Ovi rezultati dodatno su provjeravani i regresijskim modelom koji kontrolira prostornu kompoziciju trgovačkih lanaca jer je, primjerice, moguće da je u jadranskim županijama zastupljeniji određeni trgovački lanac, sa specifičnom politikom cijena. Rezultati su vrlo slični, sa Zadarskom, Istarskom i Dubrovačko-neretvanskom županijom kao relativno najskupljima. Ovi rezultati, prema kojima su jadranske županije i Grad Zagreb među najskupljima, dok su središnji i istočniji kontinentalni dijelovi Hrvatske jeftiniji, odražavaju već poznate regionalne ekonomske nejednakosti u RH, tumače u Institutu.
Relativne cijene proizvoda po županijama u odnosu na najjeftiniju (Sisačko-moslavačku) županiju na datum 15. 5. 2025.
Cjenici su preuzeti na datum 15. svibnja 2025. godine u 11 maloprodajnih lanaca: Konzum, Lidl, Plodine, Spar, Kaufland, Eurospin, Studenac, Tommyja KTC, NTL i Metro. Prema podacima Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN, 2024.), deset najvećih trgovaca u Hrvatskoj ostvaruje ukupno 86,7 posto tržišnog udjela, a rangirani su kako slijedi: Konzum (između 20 i 30 posto), Lidl, Plodine i Spar (svaki između 10 i 20 posto), zatim Kaufland, Studenac i Tommy (svaki između 5 i 10 posto) te KTC, Trgovina Krk i NTL (svaki do 5 posto tržišnog udjela). Od navedenih 10 lanaca, u istraživanju nisu uzete cijene samo za Trgovinu Krk, ali uključene dodatno Eurospina i Metroa. Ukupno se radi o 8.181.120 cijena 116.419 jedinstvenih proizvoda (barkodova) u 776 fizičkih prodavaonica na razini cijele RH.
Za svaku od županija u Hrvatskoj postoji fizička prodavaonica za koju su cjenici objavljeni, a najviše ih je u Gradu Zagrebu (135), Splitsko-dalmatinskoj (85) i Primorsko-goranskoj županiji (74), dok ih je najmanje u Požeško-slavonskoj (11), Brodsko-posavskoj (13) i Ličko-senjskoj (16) županiji. Također, 24.769 proizvoda (barkodova) pojavljuje se u svim županijama, što je 21,3 posto ukupnog broja jedinstvenih proizvoda na razini cijele RH. Od ukupno 556 jedinica lokalne samouprave (JLS) u RH, u podacima koji su preuzeti, njih 182 ima fizičku prodavaonicu čiji je cjenik objavljen. Iako se radi o relativno slaboj pokrivenosti, u JLS-ovima u kojima postoji prodavaonica čiji je cjenik objavljen živi 76,6 posto stanovništva RH. Jedinstvenih proizvoda koji se pojavljuju u svih 182 JLS-a za koje su podaci dostupni je malo, tek 49, što proizlazi iz neobuhvaćanja manjih prodavaonica Odlukom, kao i geografske heterogenosti maloprodajnih lanaca i asortimana, tumače u Institutu.
Podaci cijena odabranih 24 proizvoda iz kategorije hrane (17), pića (4), sredstava za čišćenje (2) i kozmetike (1) pokazuju razliku u cijenama, a riječ je o proizvodima čije potrošačke kategorije imaju relativno velik udio u potrošačkoj košarici kućanstava (oko 12,8 posto prema podacima Eurostata za 2025. godinu) te o brendovima koji se nalaze u najvećem broju analiziranih prodavaonica. Primjerice, proizvod Kefir (Vindija, 1kg), na razini RH na datum 15. 5. 2025. imao je prosječnu cijenu od 2,43 eura, u prosjeku je bio najjeftiniji u Buzetu (2,09 eura), a najskuplji u Gornjem Knegincu (2,75 eura). JLS Čavle se pojavljuje čak pet puta kao najjeftinija opcija, a Baška i Belišće po tri puta. S druge strane, Sali je najskuplji JLS za četiri promatrana proizvoda, a Komiža i Vrsar za tri. U Cresu je tako najjefitniji Vindijev maslac i Barillova tjestenina, u Belišću gel za tuširanje Dove i Podravkina pasirana rajčica, Vindijev svježi sir ima najmanju cijenu u Biogradu na Moru, u Baški je najpovoljnije Ožujsko pivo, Nutella i Vindijevo svježe mlijeko…
Izračun relativne razine cijena na općinskoj i gradskoj razini otežan je malim brojem artikala koji se pojavljuju u svim JLS-ovima, kažu autori istraživanja. ‘Naime, u 182 JLS-a prisutna je fizička prodavaonica čije cjenike imamo, no tek je 49 jedinstvenih proizvoda koji se pojavljuju u svim JLS-ovima. Kako bismo zaobišli mali broj artikala koji se preklapa po JLS-ovima, fokusiramo se na artikle koji su dostupni u svim županijama, njih 24.769, te pomoću regresijskog modela procjenjujemo koliko je koji JLS relativno skup’, kažu. Rezultati pokazuju kako su 15 relativno najskupljih JLS-ova redom Sali, Starigrad, Vis, Šestanovac, Okrug, Vir, Privlaka (Zadarska županija), Vrsar, Tkon, Gornji Kneginec, Vela Luka, Hvar, Vrsi, Stari Grad i Tisno. Ipak pojašnjavaju da iako su ovakvi rezultati na regionalnoj i lokalnoj razini i ponešto očekivani, valja imati na umu da se rezultati ove analize ne mogu poopćavati, prvenstveno zato jer se ipak radi tek o uzorku cjenika 11 trgovačkih lanaca na jedan datum. Analizom cijena na samo jedan datum zanemaruju se akcijske prodaje, rasprodaje i sezonska sniženja, a cijenama iz supermarketa, hipermarketa, diskontnih prodavaonica i cash&carry prodavaonica zanemaruju se svi drugi oblici prodajnih mjesta koji čine više od 80 posto prodajnih mjesta u RH i nalaze se većinom u manjim mjestima.
Relativne cijene proizvoda po JLS-ovima u odnosu na najjeftiniji JLS na datum 15. 5. 2025
Prosječne cijene odabranih proizvoda na datum 15. 5. 2025., u eurima
Trgovci na malo naime na području Republike Hrvatske temeljem donesene Odluke dužni su redovito objavljivati ažurirane cjenike na svojim internetskim stranicama te jasno prikazivati dodatne cijene proizvoda, odnosno maloprodajnu cijenu koja se za pojedini proizvod primjenjivala na datum 2. svibnja 2025. godine. Odlukom su obuhvaćeni supermarketi, hipermarketi, diskontne prodavaonice te cash&carry prodavaonice koji su prema posljednjem dostupnom izvješću Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja za 2023. godinu (AZTN, 2024.) činili 18,9 posto prodajnih mjesta u Hrvatskoj te čak 72 posto ostvarenih prihoda na tržištu trgovine na malo mješovitom robom. Prodavaonice koje nisu obuhvaćene odlukom uglavnom se odnose na klasične prodavaonice, mini markete, benzinske postaje, kioske i ostale oblike prodaje.
Trgovci su obvezni objavljivati cijene iz sljedećih kategorija: hrana, piće, kozmetika, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvodi za kućanstvo. Prema ponderima za izračun harmoniziranog indeksa cijena koje objavljuje Eurostat, proizvodi iz tih kategorija u 2025. godini čine 30,6 posto ukupne potrošačke košarice prosječnog kućanstva u RH. Cjenici sadrže sljedeće podatke o proizvodima koji se prodaju na prodajnom mjestu: naziv, šifru i marku proizvoda, neto količinu, jedinicu mjere, maloprodajnu cijenu, cijenu za jedinicu mjere, barkod te kategoriju proizvoda.
Glavna značajka Odluke je da trgovac mora omogućiti i dopustiti prikupljanje podataka putem softverskih alata i automatiziranih programa za prikupljanje podataka u stvarnom vremenu. Cjenici koje objavljuju maloprodajni lanci na temelju Odluke u standardiziranom su formatu, mogu se relativno jednostavno učitati i uskladiti, a samo preuzimanje podataka može se automatizirati. Cjenici su odvojeni po fizičkim prodavaonicama. Primjerice, Konzum objavljuje cjenike za 188 prodavaonica, Plodine za 146, Spar za 143, a Lidl za 111 prodavaonica, što pruža osnovu za geografsku analizu cijena. Odlična karakteristika podataka je da objavljeni cjenici uključuju i barkodove proizvoda, što omogućuje uparivanje proizvoda između maloprodajnih lanaca.
Javna objava cijena može utjecati na obje strane tržišta, ponudu i potražnju. Trgovci mogu prilagoditi svoje cijene jer znaju da su one lako usporedive, a potrošači, zahvaljujući većoj dostupnosti informacija, mogu lakše uspoređivati i birati gdje će kupovati. Transparentnost cijena imala je u Izraelu pozitivne učinke; Ater i Rigbi (2017.) navode da je u Izraelu nakon uvođenja mjere došlo do ujednačavanja cijena među trgovcima i njihova prosječnog smanjenja, zahvaljujući brzom razvoju alata za usporedbu cijena. Ipak, postoje i ograničavajući čimbenici koji mogu utjecati na prigušen učinak povećane transparentnosti na same cijene. Neki od njih su i skriveni troškovi, poput vremena i truda koje potrošači moraju uložiti kako bi pronašli i otišli do najjeftinije opcije. Budući da kućanstva svakodnevno kupuju velik broj različitih proizvoda, a trgovine nisu jednako dostupne svima, moguće je da neće svi potrošači redovito uspoređivati cijene i kupovati samo ondje gdje su proizvodi najpovoljniji. Na slično upozorava i nedavno istraživanje Messner, Rumlera i Strassera (2024.), koje, na uzorku prodavaonica u pograničnom području Austrije i Njemačke, pokazuje da razlike u cijenama ne nestaju lako — odluka gdje kupovati uključuje i druge faktore, poput udaljenosti trgovine, navika, kvalitete usluge te asortimana.
Ova inicijativa predstavlja značajan iskorak u smjeru veće transparentnosti tržišta i dostupnosti podataka te otvara brojne mogućnosti za analizu, nadzor i bolje razumijevanje maloprodajnih cijena u Hrvatskoj, kako za potrošače, tako i za istraživače, institucije i poslovni sektor, kažu u Ekonomskom institutu. Time se prvi put stvara javna infrastruktura za praćenje cijena u gotovo realnom vremenu, što je osobito važno u uvjetima inflacijskih pritisaka. Iako je mjera značajan iskorak u smjeru veće tržišne transparentnosti, jedno od njezinih ograničenja je što se fokusira isključivo na maloprodaju, stavljajući interes javnosti samo na maloprodajne lance, iako cijene koje plaćaju potrošači nastaju kroz širi opskrbni lanac koji uključuje proizvođače i distributere, koji su često pod utjecajem vanjskih okolnosti. U tom smislu, buduće politike mogle bi razmotriti prikupljanje i objavu podataka i u drugim fazama lanca formiranja cijena, čime bi se dodatno ojačalo razumijevanje tržišnih kretanja i omogućilo učinkovitije oblikovanje mjera ekonomske politike. (L.K.)
