Od početka 18. stoljeća, austrijski vladari, različite velikaške obitelji dobivaju plodna slavonska prostranstva od kojih su nastali bogati feudalni posjedi sa središtima u ladanjskim dvorcima i kurijama. Dvorski saloni, okupljališta slavonske gospode, puni su lovačkih trofeja i trofejnog oružja, tamo gdje su boravile dame i djeca popunjeno je glazbalima, bogatom bibliotekom… Beljsko vlastelinstvo zauzimalo je gotovo cijelu Baranju i kontinuirano djeluje od 1697. do danas te je tijekom 18. i 19. stoljeća bilo jedno od najproduktivnijih posjeda u cijeloj tadašnjoj Ugarskoj. Županija u suvlasništvu s Općinom Bilje ima dvorac Eugena Savojskog koji se priprema obnoviti EU sredstvima u multifunkcionalni centar sa sadržajima za turizam i lovstvo. JUPP Kopački rit provodi projekt obnove kompleksa dvoraca Tikveš u Prezentacijsko-edukacijski centar. Ostali su u vlasništvu države ili „šarenog“ vlasništva jer su neki vraćeni bivšim vlasnicima.
U Našicama se smjestio dvorac Pejačević u kojem se danas nalazi Zavičajni muzej, gdje se može istražiti i lokalna etnološka zbirka te općenito saznati više o povijesti našičkog kraja. Našice su inače jedan od najbogatijih mjesta u Slavoniji s kulturnim spomenicima. Tu se mogu naći srednjovjekovne crkve i samostani, pa i jedan od nekoliko engleskih parkova u Slavoniji. Ovdje već 40 godina djeluje kolonija umjetničke keramike, nazvana po Hinku Juhnu, kiparu, poznatom i kao začetniku moderne hrvatske keramičke umjetnosti. Još je poznatija uspomena na prvu hrvatsku skladateljicu, Doru Pejačević.
Županija planira EU sredstvima obnoviti Mali i Veliki dvorac u Našicama, koji će prema procjenama koštati 75 milijuna kuna.
U našičkom naselju Martin nalazi se gotovo 800 godina stara, jedina sačuvana templarska crkva u Hrvatskoj.
U 30 km sjeverniji Donji Miholjac smjestio se najmlađi dvorac u kojem je danas sjedište gradske uprave. Dovršen je 1906., navodno izgrađen jer je grof Mailáth caru Franji Josipu, za njegova posjeta Slavoniji 1901., obećao da će ga sljedeći put kada dođe, u Miholjcu dočekati lovački dvorac. Zdanje je puno trofeja i suvenira iz Afrike i Azije te urešeno raskošnom dekorativnom stolarijom, štukaturama i ogradama.
Dvadeset kilometara jugoistočno od Miholjca smjestilo se Valpovo, jedno od najstarijih slavonskih gradova, te jedno od rijetkih s očuvanom materijalnom baštinom iz srednjovjekovnog razdoblja. Ovdje je tijekom 18. i 19. stoljeća izgrađen barokno-klasicistički dvorac obitelji von Prandau. Zanimljiv arhitektonski spoj stilova i epoha početkom 19. stoljeća također je oplemenjen velikim engleskim parkom. Prema pričama, nakon što mu se na Staru godinu 1801. dogodila nepredviđena „građevinska aktivnost“ – požar u dvorcu – barun von Prandau odlučio je da će obnovljeno zdanje biti ne samo ljepše, nego i „zelenije“. Novouređeni perivoj postat će jedan od najvrjednijih primjera parkovne arhitekture u Hrvatskoj. Krajem 19. stoljeća cijeli kompleks prelazi u ruke obitelji Normann, odakle i njegov današnji naziv – dvorac Prandau-Normann.
Valpovački dvorac danas je jedna od najživljih povijesnih kulisa u Slavoniji. Ovdje se održavaju festivali GreenRoom, Valpovo Craft Beer Fest, Reunited te Festival sira i vina. Posjećuju ih zaljubljenici u urbanu glazbu, odnosno zaljubljenici u slasne delicije malih poljoprivrednih proizvođača.
Do Valpova se smjestio Grad Belišće, kojeg krasi palača Gutmann. Djelovanjem obitelji Gutmann, Belišće se je razvilo u industrijsko središte, što je ostao do danas. Tu su i sačuvane radničke kuće s kraja 19. stoljeća. Službena adresa im glasi Vijenac S. H. Gutmanna, a neslužbeno Pekmez-ulicu. Naime, njeni bi stanovnici u dvorištima običavali kuhati pekmez od bobica bazge, čiji se miris potom neodoljivo širio cijelim gradićem.
Na lijevoj obali Drave, u Baranji, jedan je od najatraktivnijih odredišta lovnog turizma u Hrvatskoj. Znali su to i stari ljubitelji lova. Tako je Eugen Savojski (1663-1736), vojskovođa koji je u ime Habsburgovaca preoteo Ugarsku i Slavoniju Osmanlijama, u selu Bilje desetak kilometara od Osijeka, početkom 18. stoljeća dao podići lovački dvorac. Dvorac Eugena Savojskog u Bilju Županija priprema obnoviti EU sredstvima.
Dvorac Eugena Savojskog i obližnji park u Bilju prerast će u multifunkcionalni centar sa sadržajima za turizam i lovstvo, izložbenim prostorima, prezentacijskim dvoranama, informativnim centrom, vinskim podrumom, ugostiteljskim i drugim sadržajima.
Vrijednost dvorca, čije je vlasništvo država prenijela na Županiju i Općinu, procijenjena je na 1,87 milijuna kuna.
“Osječko-baranjska županija i Općina Bilje na ovaj način žele spriječiti daljnje propadanje dvorca, a ujedno obogatiti turističku ponudu ovog područja te oživjeti zanimljivu i bogatu prošlost dvorca koji se piše već više od 300 godina. Uz korištenje sredstava europskih fondova dvorac namjeravamo renovirati u izvornom obliku, a potom ga dati na uživanje i korištenje stanovnicima Županije i gostima, osobito turistima. Naravno, posebnu pozornost posvećujemo budućim sadržajima da se ovaj dvorac može sam financirati. Ovakav projekt je vrhunac ponude u kontinentalnom turizmu, sredstava EU za ovakvu namjenu postoje, a na nama je da napravimo kvalitetnu projektnu dokumentaciju i krenemo u realizaciju”, rekao je župan Ivan Anušić prilikom potpisivanja ugovora o prijenosu vlasništva prije dvije godine.
Dvorac u Bilju dao je sagraditi princ austrijski vojskovođa Eugen Savojski u razdoblju između 1705. i 1712. godine, i to kao lovački dvorac na imanju koje je za zasluge u protjerivanju Turaka dobio na dar (i uz plaćanje naknade od 80.000 forinti) od austrijskog cara Leopolda I. Iako je jedinstvenog izgleda i okruženja, taj četverokrilni dvorac s unutarnjim dvorištem i uređenim perivojem (danas zaštićenim spomenikom parkovne arhitekture) na površini od osam hektara, Eugen Savojski posjetio je samo sedam puta. Dvorac je potom bio sjedište kraljevsko-vojvodskog posjeda Belja, a vlasnici su se mijenjali od Dvorske komore u Beču, kćeri kraljice Marije Terezije i članova obitelji Habsburg preko Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te Kraljevine Jugoslavije do 1920. godine kada proglašen državnim dobrom i takav je ostao do 90-ih godina prošlog stoljeća kada ga preuzimaju Hrvatske šume.
Početkom 20. stoljeća, sjeveroistočno od Bilja, bliže Dunavu, podignuta je još jedna lovačka „čeka“ po mjeri aristokrata – lovački dvorac Tikveš.
U njega su zalazili i Habsburgovci, i Karađorđevići, Josip Broz Tito… Perkelt od divljači, lovačka gulaš-juha ili jelen na baranjski s knedlama od kruha nijednog od vladara nisu ostavili ravnodušnim. Isto je vrijedilo i za njihove goste. Priča se tako da je zbog baranjskih lovačkih delicija čak i Sophia Loren prekinula dijetu.
U okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“ (6C2 -Promicanje održivog korištenja prirodne baštine u nacionalnim parkovima i parkovima prirode), u JUPP Kopački rit provode se projekti među kojima je Prezentacijsko-edukacijski centar Tikveš.
Projektom će se obnoviti i prenamijeniti postojeći kompleks dvoraca Tikveš u Prezentacijsko-edukacijski centar kojem je cilj valorizirati prirodnu baštinu Parka prirode Kopački rit. Kroz modernizaciju posjetiteljsko-edukativnih sadržaja i programa revitalizirat će se jedan od najvećih potencijala Parka.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 61.066.740,42 kn od čega je 85% financirano sredstvima iz Fondova Europske unije (43.847.721,07 kn), a 15% su Javna sredstva – Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (7.737.833,13 kn).
Osnovni ciljevi projekta su rekonstrukcija starog i novog dvorca, pri čemu vanjski izgled dvoraca zadržava izvorni oblik, dok se unutrašnjost uređuje kao suvremeni muzejski prostor, adaptacija i prenamjena aneksa 1 novog dvorca u centar za interpretaciju prirode, edukativni programi osmišljeni i razvijeni za djecu predškolske dobi, učenike osnovnih i srednjih škola te za odrasle posjetitelje; u sklopu ove aktivnosti također je educiranje i osposobljavanje stručnih vodiča, omogućen pristup osobama s invaliditetom, a predviđen je i specijalizirani postav s taktilnim eksponatima namijenjen slijepim osobama; te uređenje cjelokupnog okoliša kompleksa dvoraca.
Radovi su započeli u svibnju 2019. godine i napreduju prema planu te se trenutno odvijaju paralelno u sva tri objekta (Stari dvorac, Novi dvorac i Aneks).
Usporedno se izvode i radovi u okolišu koji se odnose na rekonstrukciju i obnovu postojećih pješačkih staza. Nakon što završe građevinski radovi slijedi opremanje.
Dvorci kompleksa Tikveš predstavljaju vrijednu kulturno povijesnu baštinu stoga se radovi odvijaju uz kontrolu Konzervatorskog odjela u Osijeku. Završetak radova planiran je do 2021. godine.
Na temelju Razvojnog sporazuma za područje Slavonije, Baranje i Srijema, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU otvorilo je lani ograničeni poziv “Priprema i provedba integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine na području Slavonije”. Ukupno raspoloživa sredstva iznose 332 milijuna kuna, a maksimalni intenzitet bespovratnih sredstava po projektu iznosi 85 posto. (L.K.)
