Nakon što je afrička svinjska kuga poharala slavonske farme, istarski pršutari koji proizvode certificirani pršut s oznakom izvornosti našli su se u nemalom problemu. Naime, iako naziv sugerira drugačije, zbog manjka istarskih svinja, sirovina za certificirani izvorni istarski pršut nabavlja se od nekoliko proizvođača u Slavoniji koji moraju zadovoljiti stroge uvjete certifikacijske kuće. Nakon što je bolest poharala tamošnje farme, u problemu se nisu našli svi pršutari, jer svinjskog mesa ima i drugdje u Hrvatskoj, nego upravo oni koji su se odlučili na proizvodnju certificiranog istarskog pršuta s oznakom izvornosti, piše istarski.hr.
No, iz Istarske županije i županijske Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI) najavljuju projekt certificiranog uzgoja svinja u Istri, čime bi se sirovina za istarski pršut s oznakom izvornosti doista i nalazila u Istri. Ezio Pinzan, županijski pročelnik za poljoprivredu, kaže da se projekt pokreće na inicijativu Udruge proizvođača pršuta Istarske županije koja je predložila da se u Istri u certificiranom uzgoju ‘dobije’ 500 do 1000 svinja.
„To bi značilo da bi se takav uzgoj certificirao od same nabavke odojaka pa do cijelog postupka uzgoja, da pršutari budu sigurni da ovdje u Istri imaju barem minimalnu količinu sirovine za pršut zaštićene oznake izvornosti“, objašnjava pročelnik za istarski.hr.
„Mi ćemo pokrenuti uzgoj svinja u Istarskoj županiji kod uzgajivača koji se već bave svinjama ili imaju manji broj svinja s obzirom da u Istri nema nijedne farme svinja, kao što postoje u Slavoniji. Oni će povećati svoj uzgoj, bit će kooperanti AZRRI-ja i uzgajat će svinje koje su certificirane kako bi se sirovina, odnosno svježi butovi na kraju uzgojnog ciklusa mogli koristiti za izradu istarskog pršuta sa zaštićenom oznakom izvornosti“, objašnjava Pinzan. Dodaje da se od bilo kojeg svinjskog buta može proizvesti istarski pršut, ali on ne može imati zaštićenu oznaku izvornosti jer nije dobio certifikat koji izdaje certifikacijsko tijelo. I tu je temeljna razlika između ‘običnog’ i certificiranog istarskog pršuta.
„Projekt kreće početkom 2026. godine. Imamo 20-ak uzgajivača diljem istre, od sjevera do juga, koji su zainteresirani da uz svojih deset ili 20 imaju još 20 svinja koje će ugovorom uzgajati za AZRRI. Agencija će im dati male certificirane tovljenike, AZRRI će otkupiti tovljenike na kraju uzgoja i onda će to meso kupiti naši pršutari koji će onda izraditi pršute.
Potencijalni uzgajivači su sigurni: dobit će tovljenike, bit će im plaćeno po ugovorenoj cijeni i njima je to u redu“, kaže Pinzan i dodaje da će putem izravnih potpora iz proračuna dati stočarima 50 posto vrijednosti tovljenika, 50 posto će platiti oni, a radi se o ukupno 100 do 150 eura po svinji.
Nakon toga, objašnjava za istarski.hr, kad počne proizvodnja, dio avansa ćemo mi dati uzgajivačima za hranjenje i uzgoj. Na kraju ciklusa, kad meso bude spremne za preradu, AZRRI će otkupiti sirovinu, a pršutari će je, naravno, platiti. Tim novcem ćemo uzgajivačima platiti tovljenike koji su uzgojeni. Dakle AZRRI to neće koštati ništa, a Županija će samo financirati nabavku malih tovljenika, dok će praktički cijeli trošak na kraju platiti pršutari koji budu kupili butove“, navodi Pinzan. U planu je nabaviti oko tisuću tovljenika.
Uzgajivači već sada iskazuju interes, veli naš sugovornik te dodaje da otkup kreće početkom iduće godine.
„Bit će to pravi istarski pršut od istarske sirovine, nekako je veća sigurnost, ali ako bi se i u Istri pojavila svinjska kuga, opet se ni ta sirovina ne bi mogla koristiti“, kaže Pinzan.
Uvjeti za certificirani uzgoj vrlo su strogi, počevši od roditelja i prijave legla. Potrebno je označiti odojke koji se okote, tovljenike te evidentirati ishranu. Točno se mora znati čime se mogu hraniti i koliko traje tov. Moraju težiti barem 180 kilograma. Na koncu i but mora imati određenu težinu i tek takav može biti sirovina za istarski pršut sa zaštićenom oznakom izvornosti.
„Naši pršutari redovito ugovaraju takvu proizvodnju u Slavoniji. Neki proizvođači s kojima su oni ugovorili ne mogu isporučiti pršute zbog afričke kuge i onda oni mogu raditi pršute od butova koje su kupili negdje drugdje, ali onda taj istarski pršut ne može imati oznaku izvornosti“, kaže Pinzan. Na koncu, kaže da pršuta općenito neće faliti, dok će certificiranog sigurno biti manje. (istarski.hr, Foto: Pixabay)
