Krajem prosinca Osječko-baranjska županija je usvojila Provedbeni program za mandatno razdoblje 2021.–2025. godine. Veliku važnost vidi se i nadalje u EU projektima, a velika pažnja posvetila bi se obrazovanju, kod kojeg treba osigurati usklađivanje nastavnih planova i programa s realnim potrebama gospodarstva. Projekti koji povezuju kulturu i turizam također su prioritet, kao i sam razvoj kontinentalnog turizma. Poljoprivredna proizvodnja i prehrambena industrija najbitnije su gospodarske grane Županije, a posebnu će važnost na tom području imati infrastrukturni objekti poput Regionalnog distribucijskog centra za voće i povrće te Gospodarskog centra, čija je izgradnja u tijeku. Glavni izazovi ostaju demografija, pristup zdravstvenim uslugama u ruralnim sredinama, nedostatak timova i nedovoljnu opremljenost zdravstvenih institucija, nedovoljna zastupljenost cjeloživotnog učenja…
Kako se ističe u dokumentu, Osječko-baranjska županija može biti suvremena, otvorena i prepoznatljiva destinacija sa snažnim gospodarstvom, odnosno sredina gdje se poduzetništvo, turizam i ekološka poljoprivreda temelje na inovacijama, znanju i kreativnosti te na održivoj valorizaciji prirodnih i kulturnih resursa.
U prethodnom mandatnom razdoblju (2017. – 2021. godine), kako se navodi, stvoreni su mnogi preduvjeti za intenzivniji razvoj, odnosno za izgradnju adekvatne infrastrukture i tehnološke opremljenosti te osiguranje ravnomjerne dostupnosti kvalitetne zdravstvene zaštite na području cijele županije, koji će se u aktualnom mandatu u cijelosti ili većim dijelom provesti u djelo. Pri tomu posebnu važnost ima korištenje financijskih resursa Europske unije, dok se županijskim i nacionalnim mjerama i potporama može osigurati kvalitetan i dostatan kadar, unaprijediti palijativna zaštita i drugi vidovi zdravstvene skrbi.
Jedan od glavnih prioriteta EU za sljedeće desetljeće je obrazovanje, i to obrazovanje koje može i voditi i pratiti resursno učinkovito, kružno, digitalizirano i klimatski neutralno gospodarstvo, široku primjenu umjetne inteligencije i robotike. Visoku razinu obrazovanja OBŽ će osiguravati kroz usklađivanje nastavnih planova i programa s realnim potrebama gospodarstva, centre kompetentnosti, ujednačenu dostupnost obrazovnih usluga u ruralnim sredinama, stipendiranja, stručna usavršavanja, opremanje ustanova i druge mjere.
Na području kulture, uz korištenje sredstava iz EU fondova, naglasak je na povezivanju ustanova i udruga, međusobno, kao i s javnim i privatnim sektorom, povezivanje kulturno-umjetničkih i turističkih sadržaja te njihovom promocijom, digitalizacijom i tehnološkim inovacijama te valoriziranjem nekorištene kulturne baštine i stvaranjem nove ponude povezane s turističkim sektorom povećat će se i ukupna kvaliteta kulturnog života u OBŽ.
Sport je iznimno važan za zdravlje svakog čovjeka, a danas je i dio turističkog tržišta pa i iznimno važan dio suvremenog nacionalnog/regionalnog identiteta. Priznatim sportskim manifestacijama, izgradnjom infrastrukture, sustavnom organizacijom treniranja i praćenja sportaša, osobito talenata, OBŽ izravno gradi brend sportske, kao i turističke destinacije.
Turizam je jedan od strateških ciljeva razvoja OBŽ, koja zahvaljujući prirodnoj, kulturnoj i ekološkoj očuvanosti resursa ima ogroman potencijal za razvoj različitih oblika kontinentalnog turizma, koji može uspješno odgovoriti na sve zahtjevnije potrebe i interese gostiju.
Poljoprivredna proizvodnja i prehrambena industrija najvažniji su sektori gospodarstva i nositelji razvoja OBŽ. Na njih se nadovezuje stočarstvo, drvna, kemijska i metalna industrija, proizvodnja papira, strojeva, građevinskih materijala, a zadnjih godina intenzivno se razvija IKT industrija. Zbog kapaciteta i osobito razvojnih potencijala tih djelatnosti, kao što su dobar geoprometni položaj i infrastruktura ovog područja, OBŽ može biti vrlo zanimljiva investitorima. U tom cilju u narednom razdoblju, posebnu važnost imat će infrastrukturni objekti poput Regionalnog distribucijskog centra za voće i povrće te Gospodarskog centra, čija je izgradnja u tijeku.
Glavni izazovi u demografskim kretanjima i strukturi stanovništva odnose se na pad broja stanovnika uzrokovan kombinacijom negativnog prostornog i prirodnog kretanja stanovništva. Broj stanovnika je prema procjeni Državnog zavoda za statistiku nastavio negativan trend iz prethodnog razdoblja te je u razdoblju od 2011. do 2019. godine padao prosječnom godišnjom stopom od 1,78%. Negativna migracijska bilanca primarni je uzrok depopulacijskih promjena, a emigracijski tokovi vidljivi su prema drugim županijama unutar RH, ali većim udjelom u inozemstvo. Značajna prostorna kretanja mogu se primijetiti unutar županije na relaciji ruralno-urbano, odnosno sedam gradova na području OBŽ ipak imaju nešto pozitivnije demografske trendove te djelomični stabilizirajući efekt. OBŽ bilježi i negativnu prirodnu promjenu svake godine od posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. godine uz smanjenje broja živorođenih te relativno stabilan broj umrlih.
Iseljavanje ima selektivan karakter, odnosno, iseljava se pretežito mlađe, radno aktivno stanovništvo. Takve odrednice dovode do starenja stanovništva na području OBŽ (trend koji je prisutan u većoj ili manjoj mjeri na sveukupnom području RH), te dugoročnog smanjenja prirodnog prirasta i demografskog potencijala za ekonomski rast, a samim time i mogućnosti preokretanja negativnih trendova prisutnih posljednjih godina. Spolna struktura stanovništva u direktnoj je međuovisnosti s dobnom strukturom, odnosno starije i razvijenije populacije kao posljedica diferencijalnog mortaliteta karakterizira viši udio žena u starijoj životnoj dobi. Na području OBŽ primjetan je povećan koeficijent feminiteta (107,6), primarno u zrelijoj i staroj dobi. Povećani udio žena u odnosu na broj muškaraca u mlađoj životnoj dobi dodatni je usporavajući čimbenik za stvaranje novih brakova i broj rođenih u budućnosti. S druge strane, povećani udio ženskog stanovništva u ruralnim područjima stvara posebno ranjivu skupinu s obzirom na karakteristike i mogućnosti zapošljavanja žena u ruralnim područjima.
Osim visokih stopa nezaposlenosti u popisnom razdoblju, OBŽ karakterizira visoki udio od 52,9% radno neaktivnog stanovništva, tj. više od polovine stanovnika nalazi su u grupi uzdržavanog stanovništva (učenici, studenti, umirovljenici) ili stanovnika koji ne teže zapošljavanju (kućanice).
Ovakve brojke pokazatelj su nedostatnog demografskog potencijala za gospodarski rast te potrebe za uvozom radne snage.
OBŽ karakterizira niži stupanj obrazovanja nego što je to slučaj na razini RH. Isto tako, unutar OBŽ primjetne su značajne urbano-ruralne razlike te se posebno ističe Grad Osijek koji je, kao makroregionalno središte i centar funkcije rada, u 2011. godini imao 20,8% visoko obrazovanog stanovništva. Grad Osijek značajno podiže prosjek budući da u njemu živi više od trećine stanovništva. Ostali gradovi imaju postotak od 9,8% (Belišće) do 13,5% (Našice). Ono što najviše zabrinjava su ruralna područja koja imaju samo 5,6% visokoobrazovanog stanovništva. Mlado stanovništvo često odlazi na obrazovanje u veće urbane sredine, međutim, ne vraća se u ruralni prostor te postaje trajno izgubljen demografski potencijal za razvoj u budućnosti.
Glavni izazovi u području zdravstva odnose se na ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti u ruralnim područjima OBŽ, odnosno slabiju dostupnost te nezainteresiranost liječnika za rad u ruralnim područjima. Od 42 JLS dio općina nema dostupnu ordinaciju opće medicine pa pacijenti gravitiraju drugim općinama i gradovima za uslugu primarne zdravstvene zaštite, a u mreži obiteljske medicine od potrebnog broja nedostaje 8 timova.
Nedostatna infrastruktura i tehnološki zastarjela oprema jedan je od izazova s kojima se susreću zdravstvene ustanove, kako Doma zdravlja OBŽ tako i KBC Osijek, kao jedini KBC na istoku Hrvatske kojem gravitira sedam zdravstvenih ustanova i oko 900.000 pacijenata, a koji trenutno djeluje u neadekvatnim uvjetima. U mreži zdravstvene zaštite, gotovo u svim područjima postoji nedostatak potrebnog broja timova. U mreži dentalne zaštite nedostaju tri tima, u mreži zdravstvene zaštite predškolske djece i zdravstvene zaštite žena nedostaju po tri tima, u mreži preventivno-odgojnih mjera
školske djece i studenata nedostaju četiri tima, u mreži zdravstvene zaštite mentalnog zdravlja jedan tim, dok mreži medicine rada nedostaje tri tima. Mreža zdravstvene njege u sastoji se od 46 ugovorenih medicinskih sestara koje sukladno mreži obavljaju njegu na određenom području. Nema svaka JLS medicinsku sestru koja bi obavljala njegu u kući samo na njezinom području. Na području OBŽ postoji veliki nedostatak zdravstvene usluge palijativne skrbi, odnosno postelja, kojih je u županiji svega 10 (OŽB Našice). Mreža palijativne skrbi u OBŽ sastoji se od: dva mobilna tima i tri koordinatora pri Domu zdravlja OBŽ, ambulante za bol i palijativnu medicinu u KBC Osijek, Odjela za palijativnu skrb u OŽB Našice i posudionica pri raznim ustanovama. Prema javno dostupnim podacima nedostaju dva koordinatora palijativne skrbi i tri mobilna tima na području OBŽ. Istaknut problem u ljekarničkoj mreži su dežurne ljekarne, od kojih dežurstvo obavlja samo jedna ljekarna u Osijeku. Ljekarnička mreža u OBŽ pokrivena je s 31 podružnicom Ljekarni Srce – Ljekarne Osječko-baranjske županije, koja ima svoj galenski laboratorij te ostalim ljekarnama u privatnom vlasništvu.
Na području OBŽ, veliki javnozdravstveni problem, ali i problem koji utječe na kvalitetu života, su komarci. Zbog problema komaraca, potrebno je osigurati organizirana, cjelovita i sustavna rješenja za njihovo suzbijanje, osigurati kontinuitet u financiranju i provedbi pravovremenih mjera za suzbijanje komaraca te uspostaviti cjelokupni integrirani sustav kontrole komaraca, koji će uključiti i suvremene načine upravljanja komarcima. OBŽ je 2019. godine donijela Strateške smjernice kontrole komaraca u OBŽ 2019.-2024., kojima su određeni i obrazloženi strateški ciljevi i načelna određenja za uspostavljanje cjelovitog sustava kontrole komaraca na području OBŽ, a osnovano je i Povjerenstvo za koordinaciju sustava kontrole komaraca.
Zaključno, najveći problemi koji su uočeni u području zdravstvene zaštite na području OBŽ vezani su za neravnomjernu dostupnost zdravstvene zaštite, neadekvatnu infrastrukturu i tehnološku opremljenost zdravstvenih ustanova, nedostatak liječnika i medicinskog osoblja, nedovoljno razvijenu palijativnu skrb, nedostatak preventivnih aktivnosti i sveobuhvatnog pristupa zaštiti mentalnog zdravlja te ciljanih i inovativnih programa u zajednici.
Glavni izazovi u području socijalne skrbi odnose se na nedovoljno razvijenu mrežu potrebnih socijalnih usluga i infrastrukture za pružanje socijalnih usluga s naglaskom na nedostatne kapacitete domova za stare i nemoćne, stambenih zajednica za osobe s invaliditetom i djecu koja izlaze iz sustava
socijalne skrbi, za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djecu s problemima u ponašanju, zatim usluge pomoć u kući, rane intervencije, mobilne timove, usluge dnevne skrbi, podrške ženama žrtvama nasilja te podrške obiteljima s djecom u socijalnom riziku. Broj udomiteljskih obitelji u OBŽ, veći je od broja u većini ostalih županije u RH, ali je, s obzirom na potrebe, ovu vrstu socijalne usluge, posebno za djecu, potrebno razvijati. Na području OBŽ ima 98 udomiteljskih obitelji za djecu i 122 za starije osobe. Slabo je razvijena i rana intervencija, koja obuhvaća proces informiranja, savjetovanja, edukacije
i podrške djeci koja imaju teškoće u razvoju ili kod koje postoji faktor rizika za razvojno odstupanje, uslijed bioloških ili okolišnih faktora.
Nedovoljan je stupanj deinstitucionalizacije i prevencije institucionalizacije za sve ciljne skupine prema njihovim potrebama. Veliki broj organizacija civilnog društva pruža socijalne usluge na području OBŽ, a njihov rad je vrlo često ugrožen nedostatkom kontinuiteta u financiranju, na čemu je potrebno raditi u sljedećem razdoblju.
Kroz program Zaželi, koji se bavi projektnim rješavanjem problema nezaposlenosti žena i osiguravanjem podrške starijim osobama u njihovim domovina, odnosno pružanjem usluge pomoć u kući, navedena socijalna usluga je relativno dobro razvijena, ali se postavlja pitanje učinka i dugoročne održivosti usluge.
Kako bi se potreba za socijalnim uslugama što bolje zadovoljila i ujednačila dostupnost, potrebno je napraviti procjenu lokalnih potreba, uspostaviti sustav praćenja pokrivenosti te umrežiti dionike u sustavu socijalne skrbi, ali i s ostalim sektorima (zdravstvo, obrazovanje, pravosuđe, policija i sl.). Osim navedenog, nedostaje pouzdana baza podataka o pružateljima i korisnicima usluga. Potreban je razvoj ciljanih programa u borbi protiv siromaštva, kroz izradu strategije borbe protiv siromaštva te jačanje podrške integraciji u zajednicu osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.
Uz to, potrebno je jačati potencijal obrazovno-istraživačkih institucija, posebno u okviru Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, iskoristiti različite izvore
financiranja socijalnih usluga, jačati volonterstvo i udruživanje dionika, staviti u funkciju nekretnine u javnom vlasništvu za potrebe socijalne skrbi, te ublažavati moguće prijetnje poput posljedica pandemije COVID-19.
Glavni izazovi u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te skrb o djeci predškolske dobi su nizak postotak uključenosti, odnosno 65% od ukupnog broja djece, što je manje od hrvatskog prosjeka 2019. godine (81%) i daleko niže od prosjeka EU (94,8%). Vidljiva je nedovoljna pristupačnost
ranom i predškolskom odgoju zbog nedostatnog broja ustanova i/ili prostora te nedostatnog broja odgojitelja i financijskih resursa, međutim vidljive su i bitne razlike u potražnji između urbanih i ruralnih područja. Glavni izazovi u području osnovnoškolskog obrazovanja nedovoljni su infrastrukturni
kapaciteti potrebni za prijelaz na jednosmjensku nastavu, čime bi se omogućilo povećanje broja sati nastave, kvalitetnija ponuda izvannastavnih aktivnosti u školama te pristup tim aktivnostima i učenicima slabijeg socioekonomskog statusa. Zapošljavanjem određenog broja stručnih suradnika ublažen je, ali
ne i riješen problem nedostatka stručnih suradnika, a administrativno-tehničko osoblje je preopterećeno. Nužno je osigurati stručnog suradnika psihologa u svakoj školi zbog provedbe niza nacionalnih programa.
Glavni izazovi u području srednjoškolskog obrazovanja su slabija dostupnost obrazovnih usluga u ruralnim sredinama kao i problem slabog upisa učenika u određena proizvodna zanimanja koja su potrebna tržištu rada. Navedeni izazov u direktnoj je korelaciji s problemom neusklađenosti nastavnih
planova i programa s potrebama gospodarstva i tržištem rada. U Gradu Osijeku postoje dva samostalna učenička doma i tri u sastavu školskih ustanova za učenike iz udaljenih mjesta sa slabim prometnim vezama kao i učenike slabijeg materijalnog stanja. Ipak, kapaciteti još uvijek ne zadovoljavaju potrebe učenika pa je potrebno izgraditi barem još jedan učenički dom ili pojačati prometnu povezanost udaljenijih mjesta. Škole se suočavaju s problemom nedostatka financijskih sredstava potrebnih za sustavnije i bolje stručno usavršavanje (nedostatak nove stručne literature, novije informatičke opreme, nedovoljna opremljenost školskih radionica i praktikuma te sportskih dvorana). U tom pogledu, važan iskorak je osnivanja regionalnih centara kompetentnosti (RCK Elektrotehničke i prometne škole Osijek i RCK Ugostiteljsko-turističke škole Osijek). Osim toga, postoje poteškoće u osiguravanju stručnih djelatnika u stručnim predmetima strukovnih škola, što se rješava angažiranjem vanjskih suradnika ugovorom o djelu. U cilju internacionalizacije i unaprjeđenja kvalitete rada ustanova potrebno je ulagati napore za priznavanje kompetencija stečenih neformalnim obrazovanjem i korištenje mogućnosti za mobilnost kroz program ERASMUS+ kao potporu učenicima, učiteljima nastavnicima, voditeljima osposobljavanja i drugom osoblju za profesionalni i osobni razvoj, jer postoji značajan broj nastavnika motiviranih za usavršavanje, mobilnost, projektni rad i rad s darovitim učenicima.
Što se tehničke kulture tiče, uz unaprjeđenje materijalnih, financijskih i ljudskih resursa, potrebno je podići svijest o važnosti razvoja tehničke kulture u društvu i širiti mrežu članstva i udruga tehničke kulture u OBŽ.
Glavni izazovi u području visokoškolskog obrazovanja odnose se na zabilježen trend pada (više od 20%) broja studenata na UNIOS u razdoblju od 2012./13. do 2019./20. akademske godine. Osim toga, broj studenata koji su upisivali stručne studije se smanjio, dok se broj izvanrednih studenata u odnosu na redovite, povećavao. Razlog je i osnivanje Sveučilišta u Slavonskom Brodu na koji se prebacilo 1.300 studenata UNIOS. Radi povećanja kvalitete visokog obrazovanja i razvoja znanosti i istraživanja, UNIOS radi na internacionalizaciji te jačanju mobilnosti studenata i osoblja, no i dalje je nizak broj studijskih programa na engleskom i/ili drugim stranim jezicima, nedovoljna suradnja s ustanovama iz drugih zemalja te prijenos inovacija i kompatibilnosti kvalifikacija u visokoškolskom obrazovanju. Potrebno je i obrazovanje odraslih te povećanje obuhvata odraslih uključenih u cjeloživotno učenje pri čemu je najvažnije podići razinu ključnih kompetencija i novih znanja i vještina te priznavanje neformalno i informalno stečenog znanja i vještina.
Potrebe u kulturi vezane su uz nedostatak financijskih sredstava za jačanje i širenje aktivnosti i programa, zastarjelu infrastrukturu i opremu, nedostatak kapaciteta za privlačenje i apsorpciju sredstava kod većine institucija, nedostatak odgojno-obrazovnih ustanova iz područja kulture u određenim dijelovima OBŽ, nedostatak umrežavanja i zajedničkog rada ustanova, udruga i organizacija kao i neprepoznatljivost sektora i važnosti njegovog doprinosa ekonomiji, društvu, zdravlju i podizanju kompetencija.
Prisutna je potreba za unaprjeđenjem tehnologije i infrastrukture radi omogućavanja kvalitetnijeg rada kulturnih institucija, odnosno osiguravanja prostora i uvjeta za rješavanje problema čuvanja fundusa (posebice u muzejima i kazalištima). Nepostojanje digitalnog repozitorija koji bi okupljao, trajno pohranjivao i omogućio slobodan pristup kulturnoj građi, kao i nedovoljna razina tehnološke opremljenosti kulturnih institucija također predstavljaju izazov.
Prisutna je niska razina umreženosti kulturnih institucija međusobno, kao i s drugim dionicima u kulturi na području OBŽ, RH i inozemstvu. To se odnosi na rascjepkani pristup pri kreiranju, promociji i provedbi kulturnog sadržaja te smanjenu suradnju među dionicima iz privatnog, javnog i civilnog sektora pri kreiranju kulturno-umjetničkih sadržaja. Potrebno je jačati suradnju i povezanost s ostalim institucijama, kao što su odgojno-obrazovne ustanove, turističke zajednice, medijske kuće, ali i kulturne institucije iz ostatka RH i inozemstva. Izazov je niska razina iskorištavanja i interpretacije kulturno-umjetničkih potencijala u sektoru turizma kao i distanca između kulturnih sadržaja i šire javnosti. Veliki broj objekata kulturne baštine kojima su potrebna značajna sredstva za revitalizaciju na ovaj način imaju priliku povećati razinu održivosti samog procesa. Dostupnost kulturnih sadržaja često ostaje ograničena na užu skupinu ljudi, dok nedostaje introdukcija novih te jači kontakt javnosti s pojedinim sadržajima. Iz tog razloga potrebno je i djelovati na razvoj neinstitucionalnih oblika kulture kao i jačati kulturno-umjetnički amaterizam.
Osim toga, na području OBŽ postoji preko 60 društvenih i kulturnih domova od kojih su neki preuređeni i dovedeni u izvrsno stanje, a neki tek čekaju osiguravanje financijskih sredstava radi privođenja namjeni i/ili modernizaciji. Njihov broj i značaj za lokalnu zajednicu predstavljaju potencijal za restrukturiranje i jačanje društvenog života u ruralnim područjima. Naime, nedostatni su financijski resursi za kulturne programe i sadržaje iz proračuna lokalne i regionalne samouprave, dok su s druge strane vlastiti kapaciteti dionika u kulturi nedostatni za privlačenje i apsorpciju sredstava iz privatnog
sektora kao i jačanje vlastitih izvora kroz projektno i drugo financiranje.
Glavni izazovi u sektoru gospodarstva i tržišta rada odnose se na nedostatak kvalificirane radne snage, kao i smanjen udio radno sposobnog i veliki udio neaktivnog stanovništva. To je u izravnoj vezi s nezadovoljavajućom obrazovnom strukturom i zapostavljanjem cjeloživotnog obrazovanja, odnosno neusklađenošću, nefleksibilnošću i sporoj prilagodbi obrazovnog i istraživačkog sustava tržištu radu, pogotovo u obrtništvu.
U strukturi gospodarskih subjekata dominiraju mikro i mala poduzeća s jedne strane, dok s druge strane pojedine gospodarske sektore karakterizira ovisnost o velikim korporacijama. Isto tako, neujednačena je njihova prostorna distribucija te razvoj pojedinih jedinica lokalne samouprave. Iz tog razloga potrebna je dodatna razina umrežavanja poslovnih subjekata i proaktivan pristup prepoznatim strateškim gospodarskim granama: poljoprivredi, prehrambeno-prerađivačkoj industriji, turizmu, metaloprerađivačkoj, drvoprerađivačkoj i IKT industriji.
Primjetno je nedostatno privlačenje brownfield i greenfiled investicija, nedostatno ulaganje u istraživanje i razvoj postojećih gospodarskih subjekata, kao i veza sa znanstveno-obrazovnim institucijama dostupnima na području OBŽ.
U infrastrukturnom smislu, nedovoljno je razvijena poslovna infrastruktura koja može pružiti podršku razvoju, unaprjeđenju i umrežavanju poslovnih subjekata kao što je potrebno i jačati kapacitete potpornih institucija te poduzetničkih vještina. Osim neusklađenosti obrazovnog sustava s tržištem rada, prisutan je i nedostatak specijalizacije u poduzetničkim potpornim institucijama. Ispodprosječna dostupnost širokopojasnog interneta u odnosu na RH infrastrukturna je prepreka koja koči digitalizaciju te razvoj konkurentnog i suvremenog gospodarstva.
U sektoru poljoprivrede izazove predstavlja usitnjena struktura poljoprivrednog zemljišta koja smanjuje razinu efikasnosti i tržišne konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava. Nositelje poljoprivrednih gospodarstava karakterizira negativna dobna i obrazovna struktura što predstavlja bitan usporavajući čimbenik razvoja. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva su pritom primarni čimbenik u kreiranju nepovoljne strukture.
Izazov predstavlja i niska produktivnost rada u poljoprivredi kao i produktivnost proizvodnje po jedinici površine u RH koja je daleko ispod razine EU te se ogleda u načinu korištenja poljoprivrednog zemljišta, gdje je vidljiva dominacija niskodohodovnih kultura. Bilježi se konstantan pad u sektoru stočarske proizvodnje te promjena u strukturi stočarskih farmi, odnosno smanjenje broja malih proizvođača važnih za stabilnost ruralnih područja.
Klimatske promjene jedan su od glavnih izazova za poljoprivredni sektor u budućnosti. Promjene u temperaturi, režimu padalina te sve ekstremniji vremenski uvjeti u temperaturnom i oborinskom smislu utječu na prinose usjeva i stočarsku proizvodnju, tj. na količine i vrijeme ostvarivanja prinosa u poljoprivrednoj proizvodnji. Osim klimatskih promjena, glavni izazov po pitanju smanjenja kvalitete tla predstavlja način poljoprivredne proizvodnje, a analize utvrđuju njegovu degradaciju uzrokovanu neprimjerenom poljoprivrednom praksom. Dodavanje vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji u smislu korištenja otpada u poljoprivredi za razvoj novih proizvoda ili proizvodnju energije, u početnoj je fazi razvoja.
U prehrambeno-prerađivačkoj industriji izazov su slabo diversificirani pogoni, što negativno utječe na lance vrijednosti u sektoru proizvodnje i prerade hrane te potražnju na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Smanjena heterogenost i konkurencija u preradi, odnosno dominacija nekoliko podsektora i tvrtki definitivno utječe na lance dodane vrijednosti te potražnju na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Prostorna distribucija tvrtki u sektoru prehrambeno-prerađivačke industrije koncentrirana je na području urbane aglomeracije Osijek. Preljev gospodarske aktivnosti, tehnoloških i stručnih kapaciteta na druge
natjecatelje u ovom sektoru te sektoru poljoprivredne proizvodnje u tome je kontekstu prostorno predisponiran i ograničen.
Izazov je uspostava javne poljoprivredno-prerađivačke infrastrukture koja do sada nije zauzela bitniju ulogu u podizanju vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. S obzirom na smanjene mogućnosti kooperacije s prehrambeno-prerađivačkim sektorom, na lance vrijednosti može se utjecati i jačanjem javne infrastrukture koja je u ovom trenutku gotovo nepostojeća, uz tendenciju poboljšanja kroz sljedeće financijsko razdoblje.
Glavni problemi u uzgoju ribe su visoka novčana izdvajanja za razne vrste koncesija i naknada, dugogodišnji ciklus proizvodnje te pojava bolesti. Također velike štete nastaju od ribojednih ptica. Visoki troškovi poslovanja dovode do previsoke cijene što u konačnici otežava konkurentnost i plasman ribe kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu, iako postoje povećani zahtjevi u domaćem turizmu i ugostiteljstvu. S obzirom na obujam lovišta, broj divljači te intenzitet lova utvrđeno je kako su najveći problemi s kojim se lovoovlaštenici susreću: šteta od divljači uzrokovana u prometu i poljoprivredi te
nedovoljno razvijena lovna infrastruktura i infrastruktura za prihvat, skladištenje i pakiranje mesa divljači.
Jedan od problema turističkog sektora kontinentalne Hrvatske su nedostatna vlastita sredstva za turističke investicije, osobito kod ulaganja u hotelski smještaj te u kapacitete za kongresni turizam. Osim fondova EU, javnim i privatnim dionicima stoje na raspolaganju bespovratna sredstva koja dodjeljuju nadležno ministarstvo i Hrvatska turistička zajednica. Time se financira unaprjeđenje proizvoda, stvaranje prepoznatljivog imidža hrvatskog turizma i zemlje u cjelini te obogaćivanje ponude u pred i posezoni.
Zahvaljujući prirodnoj, kulturnoj i ekološkoj očuvanosti resursa, OBŽ ima ogroman potencijal za razvoj različitih oblika kontinentalnog turizma, koji može uspješno odgovoriti na sve zahtjevnije potrebe i interese gostiju. Raznolikosti turističke ponude pridonose brojne vinske ceste, s bogatom gastronomskom i vinskom ponudom, biciklističke staze, projekt unaprjeđenja i razvoja osječke Tvrđe te Park prirode “Kopački rit”, jedan od najznačajnijih prirodnih resursa i turističkih atrakcija OBŽ. Iz navedenog proizlaze i osnovni ciljevi razvoja turizma: postizanje ekonomske dobrobiti za stanovništvo uz osiguranje zaštite prirode i okoliša te racionalno korištenje prirodnih resursa. Samo integralni pristup korištenja prostorno-ekoloških, prometnih, kulturno-povijesnih i ljudskih resursa, uz koncept “održivoga razvoja”, predstavlja adekvatan model postizanja navedenog cilja.
Turizam i ugostiteljstvo sektori su gospodarstva na koje je kriza izazvana pandemijom COVID19 imala najveći utjecaj. Kontinentalni turizam je zbog svoje specifične sezonalnosti (od ožujka do lipnja), bio više pogođen od obalnoga zbog nastupanja zatvaranja. Mjere vezane uz prelazak državne granice u RH i u drugim zemljama EU utjecale su na kretanje turista te na broj ostvarenih dolazaka i noćenja. U srpnju 2020. godine u OBŽ je u odnosu na 2019. godinu turistički promet prepolovljen.
Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima, među najbrže rastućim su djelatnostima u RH i među ključnim segmentima razvoja europske i svjetske ekonomije, jer moderni trendovi vode prema većoj digitalizaciji i primjeni posebno IKT i programskih rješenja. Na području OBŽ prosječna godišnja stopa rasta poslovnih subjekata je iznosila 20% između 2015. i 2019. godine. U RH u informatičkom sektoru prevladavaju mikro tvrtke (oko 90%), a u OBŽ one čine čak 98% sveukupnog broja subjekata. Mali poduzetnici ostvarili su u 2019. godini značajno veće prihode od prodaje u inozemstvu od mikro poduzetnika, pri čemu su ostvarili 76% sveukupnog prihoda. Bitno je naglasiti razliku u pokazateljima između malih i mikro poduzetnika. Mali poduzetnici imaju bolje pokazatelje poslovanja, veći izvoz i udio u izvozu, više plaće i prihode po djelatniku, značajno veći izvoz te veću novostvorenu vrijednost. IKT sektor u OBŽ često je imao problem s pronalaženjem stručnjaka, jer su IKT stručnjaci, pogotovo programeri traženi na svim tržištima u zemlji i inozemstvu zbog čega je veliki odljev. Brojne IKT tvrtke u OBŽ samoinicijativno su organizirale programe osposobljavanja, stipendiranja i educiranja budućih djelatnika, kako bi sami riješili problem nedostatka kvalitetne radne snage. Najznačajnije i najveće ulaganje u IKT sektor je projekt IT Park, strateški projekt UA Osijek vrijedan preko 36 milijuna kuna. Značajnije poluge za razvoj sektora su i Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek (FERIT), Odjel za matematiku i druge sastavnice UNIOS-a koji aktivno razvija i podupire razvoj novih tehnologija te njeguje suradnju s gospodarstvom i tvrtkama na ovom području.
Domaćoj IKT industriji također bi trebalo okrupnjavanje, kako bi se dosegla veličina koja je relevantna za krupne poslove na europskoj razini. Tome bi mogli pomoći i poslovi u Hrvatskoj, na lokalnom tržištu, ali je potrebno dodatno razvijati digitalne kompetencije.
Krajem 2020. godine na području OBŽ ukupno je registrirano 4.795 obrta, a tijekom 2019. registrirano je 10,6% obrta više u odnosu na prethodnu godinu, što je nakon dugo vremena premašilo nacionalni prosjek (8,8%). Unatoč krizi izazvanoj pandemijom COVID-19, tijekom 2020. godine evidentiran je porast broja registriranih obrta u OBŽ od 5,6% u odnosu na 2019., a za pretpostaviti je da je to potaknuto mjerama za samozapošljavanje HZZ-a i činjenicom da je obrt najjednostavniji i najjeftiniji model registracije poslovne aktivnosti.
U 2020., žene su vlasnice 34%, a muškarci 66% obrta, a među vlasnicima prevladavaju osobe od 35. do 54. godine života. Zaposlenici u obrtima u OBŽ u 2020. godini čine 10,5% ukupno zaposlenih u OBŽ (0,6% ukupno zaposlenih u RH), a obrti u OBŽ prosječno imaju dva zaposlenika. Što se tiče strukture cehovskog ustroja, najveći udio u ukupnom broju obrta OBŽ u 2020. godini imaju obrti uslužnog zanatstva (52,4%), trgovine (9%) i proizvodnog zanatstva (8,9%). Najveće pozitivne promjene tijekom godina dogodile su se uslužnim djelatnostima pri čemu je najviše obrta čija je osnovna djelatnost vezana uz intelektualne usluge (čak 25,4%). Među njih se ubraja i IKT sektor, u kojem je evidentan trend samozapošljavanja umjesto freelance rada ili rada kod poslodavca. Nakon intelektualnih usluga, najviše je registriranih obrta u trgovini (9,1%), graditeljstvu (9%) te ugostiteljstvu i turizmu (8%). (L.K.)
