Najveće proračunske prihode lani su imale Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Osječko-baranjska, Zagrebačka i Istarska županija. Po stanovniku bili su najveći u Ličko-senjskoj, Virovitičko-podravskoj, Međimurskoj, Sisačko-moslavačkoj i Vukovarsko-srijemskoj. Najveći suficit su pak imale Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Brodsko-posavska, Primorsko-goranska i Šibensko-kninska županija. Institut za javne financije je na temelju baze podataka Ministarstva financija, sistematizirao i prikazao osnovne podatke o ostvarenju proračuna svih hrvatskih lokalnih jedinica,  njihovim prihodima i rashodima, te suficitu/deficitu za 2018. i 2019. godinu. U posljednje četiri godine vidljivo je da prihodi rastu u svim lokalnim jedinicama, u županijama su prosječno iznosili 225 milijuna kuna, a usporedo su i rasli i prosječni prihodi po stanovniku, koji su ipak niži u županijama nego gradovima i općinama.  

Iz tablice o prihodima, rashodima i suficitu tj. deficitu, vidljivo je da je najveće proračunske prihode od 481 milijun kuna imala Splitsko-dalmatinska županija, slijedi Primorsko-goranska sa 373,8 milijuna, Osječko-baranjska 372,7 milijuna, Zagrebačka 340,9 i Istarska županija 297,5 milijuna kuna. Ličko-senjska županija sa 2.598 kuna imala je najveći prihod po stanovniku, slijedi Virovitičko-podravska sa 1.909 kuna, Međimurska sa 1.689, Sisačko-moslavačka sa 1.650 kuna i Vukovarsko-srijemska županija sa 1.602 kune prihoda po stanovniku. Od 11 županija koje su imale lani proračunski suficit, najveći je bio u Varaždinskoj županiji, 24,4 milijuna kuna, u Koprivničko-križevačkoj bio je 18,8 milijuna, Brodsko-posavskoj 13,5 milijuna, Primorsko-goranskoj 10,5 milijuna i Šibensko-kninskoj 8,9 milijuna kuna.

Iz lokalnih proračuna vidljiv je porast prosječnih ukupnih prihoda svih vrsta lokalnih jedinica u razdoblju od 2016. – 2019. te izražene razlike u visini prosječnih ukupnih prihoda na razini županija, gradova i općina. Primjerice, ostvareni prosječni ukupni prihodi županija u 2019. su oko 225 milijuna kuna, gradova sa Zagrebom oko 150 milijuna kuna, gradova bez Zagreba oko 93 milijuna kuna, a općina 13 milijuna kuna.

U 2018. i 2019. značajnije rastu i prosječni prihodi po stanovniku, koji su slični u gradovima i općinama, no znatno niži u županijama. Na primjer, prosječni prihodi po stanovniku u 2019. u općinama i gradovima iznose oko 5.000 do 6.000 kn, a u županijama manje od 1.500 kn.

Povećava se ujedno broj općina i gradova s većim prihodima po stanovniku, posebice u 2018. i 2019. Najveći broj gradova i općina 2018. i 2019. ostvaruje godišnje između 3.000 i 6.000 kn  prihoda po stanovniku. Razlog povećanja prihoda po stanovniku trebalo bi detaljnije istražiti, ali vjerojatno je i posljedica novog sustava fiskalnog izravnanja koji se primjenjuje od 2018. U 2019. je primjerice manje od 11% općina i samo tri grada (Duga Resa, Oroslavje, Donja Stubica), ali i sve županije, ostvarilo manje od 3.000 kn prihoda po stanovniku. No, mali je broj i lokalnih jedinica s više od 9.000 kn prihoda po stanovniku (u 2019. samo oko 11% općina i 13% gradova, a prethodnih godina još i manje).

Prosječni ukupni suficit/deficit oscilira, pri čemu se 2019. stanje pogoršava, odnosno suficiti se smanjuju, a deficiti povećavaju. Zbog veličine svog proračuna, ukupnim deficitima najviše pridonosi Grad Zagreb, no on se s deficitom od 561 kn po stanovniku 2019., nalazi daleko iza Općine Medulin (7.245 kn deficita po stanovniku) ili Grada Nina (4.643 kn deficita po stanovniku). Visoki iznosi deficita određene godine ne moraju nužno značiti loše poslovanje lokalne jedinice, pa valja dodatno istražiti razloge. Moguće je da su baš te godine rashodi neuobičajeno visoki jer je nabavljena visokovrijedna dugotrajna imovina (škola, sportska dvorana, zemljište, cesta, javna rasvjeta) koja će se financirati iz kredita, objašnjavaju u Institutu za javne financije.

I geografski položaj ima utjecaj na financijsko stanje općina i gradova, pa tako analiza pokazuje da je za financijsko stanje općina i gradova najčešće presudan položaj uz obalu. Ako se promatraju općine s prosječnim prihodima po stanovniku većim od 10.000 kn, 2018. se od njih 27 samo sedam ne nalaze uz more (Civljane, Ervenik, Lećevica, Saborsko, Promina, Grožnjan i Lokvičići), a 2019. od njih 33 samo devet (Civljane, Grožnjan, Saborsko, Lećevica, Ervenik, Biskupija, Kijevo, Vrhovine i Fužine).
S druge strane, među općinama s prosječnim prihodima po stanovniku manjim od 2.900 kn, 2018. se od njih 85 ni jedna ne nalazi uz more, a 2019. od njih 39 ni jedna.
Od 20 gradova s najvećim prosječnim prihodima po stanovniku, 2018. ih se čak 18 (svi osim Zagreba i Obrovca) nalazi uz more, a 2019. ih je 14 uz more. S druge strane, od 20 gradova s najmanjim prihodima po stanovniku 2018. su samo Kaštela uz more, a 2019. baš ni jedan.

Velike su razlike između najbogatijih i najsiromašnijih općina, pa su u obje promatrane godine ukupni prihodi, primjerice, općine Medulin jednaki zbroju ukupnih prihoda 25 najsiromašnijih općina.  U obje su godine ukupni prihodi Grada Zagreba veći od zbroja ukupnih prihoda oko 120 gradova. Dva grada (Opuzen i Komiža) 2019. imaju ukupne prihode manje od 13 milijuna kn, dok pet općina (Medulin, Matulji, Konavle, Viškovo i Kostrena) ima ukupne prihode veće od 50 milijuna kn.  54 gradova ili općina je 2019. imalo veće prihode po stanovniku od Grada Zagreba (9.427 kn). Velike su razlike u broju stanovnika općina: 52 ih ima manje od tisuću (najmanje su Civljane sa 129, Lanišće s 251 i Kijevo s 256), dok ih 33 ima od pet do deset tisuća, a šest (Viškovo, Podstrana, Nedelišće, Matulji, Brdovec i Čepin) i više od deset tisuća stanovnika. Oko 45% lokalnih jedinica je 2019. imalo suficit (11 županija, 61 grad i 185 općina), a 2018. njih gotovo 60% (12 županija, 81 grad i 249 općina). Najveći su suficit 2019. ostvarili Varaždinska županija (24,4 mil. kn), Grad Rijeka (69,6 mil. kn) te Općina Baška Voda (9,3 mil. kn), a najveći deficit Virovitičko-podravska županija (43,5 mil. kn), Grad Zagreb (453,6 mil. kn) i Općina Medulin (51,9 mil. kn).

Analiza je obuhvatila samo prihode i rashode, bez primitaka i izdataka. Prihodi i rashodi se odnose na poslovanje te prodaju i nabavu nefinancijske imovine (npr. zemljišta, građevinski objekti, koncesija, prijevoznih sredstava, itd.), a primitci i izdatci na financijsku imovinu, uzimanje, davanje i otplate zajmova.

Kako kažu u Institutu, podaci se mogu naći i na stranicama lokalnih jedinica, ali se moraju vrlo oprezno i koristiti i interpretirati. Prvo, zbog nadležnosti za prikupljanje različitih vrsta prihoda i pružanje različitih vrsta javnih dobara i usluga ne mogu se uspoređivati iznosi općina, gradova i županija, već samo općina s općinama, gradova s gradovima i županija sa županijama. Dodatno, zainteresirani mogu, primjerice, zbrojiti prihode ili rashode po stanovniku svoje općine ili grada i svoje županije i tako saznati koliko se ukupno na lokalnoj razini prikuplja i troši po stanovniku te općine ili grada. Iznimka je Zagreb – istovremeno i grad i županija – pa njegovi stanovnici trebaju gledati samo podatke za Zagreb. Drugo, visoki prihodi – kako ukupni, tako i po stanovniku – ne moraju nužno značiti i dobro poslovanje lokalne jedinice, jer ponekad veliki dio njihovih prihoda čine razne vrste pomoći, zaduživanja i slično. U takvim slučajevima potrebno je dodatno istražiti te prihode (namjenu, izvor, uvjete pod kojima su dani). Primjerice, 2018. godine razne vrste pomoći od države činile su 75% ukupnih prihoda općine Ervenik. Isto je i s izdacima, suficitima i deficitima koji u jednoj godini mogu biti iznimno visoki. Treće, sâm proračun ne mora uvijek odražavati stvarno financijsko stanje lokalnih jedinica, jer se one ponekad ne zadužuju samo kroz proračun, nego i preko pravnih osoba čiji su većinski vlasnici/suvlasnici, te ustanova kojih su osnivači. Primjerice za gradnju sljemenske žičare nije se zadužio samo Grad Zagreb nego i Zagrebački holding. Zbog toga bi se za realnije utvrđivanje stvarnog financijskog stanja lokalnih jedinica moralo uvijek analizirati i podatke o prihodima i rashodima te imovini, kapitalu i obvezama pravnih osoba u njihovom vlasništvu/suvlasništvu i ustanova kojih su osnivači. Četvrto, u nekim lokalnim jedinicama postoje velike razlike prihoda i rashoda po godinama. Pri objašnjenju tih razlika treba biti oprezan. Često je neophodno pretražiti i mrežne stranice lokalnih jedinica (naročito ako objavljuju narativna obrazloženja ključnih proračunskih dokumenata), lokalnih medija i/ili kontaktirati lokalne izvršne ili zakonodavne vlasti. U određenoj su godini lokalne jedinice, primjerice, mogle prodati vrijednu kapitalnu imovinu (npr. zemljišta ili zgrade), naplatiti iznimno visoke i neuobičajene iznose komunalnih doprinosa, imati velika kapitalna ulaganja (npr. za lokalne ceste ili sportske objekte) financirane kreditima i/ili pomoćima EU, prenijeti viškove ili manjkove prihoda i primitaka iz prethodnih godina i sl. Na primjer, općina Konavle je 2017. ostvarila 1,7 mil. kn prihoda od komunalnog doprinosa, 2018. čak 14,5 mil. kn. Prihodi od komunalnog doprinosa 2018. uglavnom su povećani zbog rekonstrukcija i dogradnji u Zračnoj luci Dubrovnik, a to je onda utjecalo i na povećanje ukupnih prihoda te općine. (L.K.)