U 2019. godini konsolidirane financijske rezultate poslovanja najviše su popravili poduzetnici s područja Sisačko-moslavačke i Zagrebačke županije. Ukupni prihodi najviše rasli u Šibensko-kninskoj županiji, neto dobit je najviše povećana u Primorsko-goranskoj i Zadarskoj županiji, dok je broj zaposlenih kod poduzetnika koji su predali izvještaje za 2019. najviše povećan u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U 2019. najveće usporenje rasta nezaposlenosti imala je Međimurska županija, a u relativnom pokazatelju to je bilo u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Najveći suficit robne razmjene u 2019. imala je Sisačko-moslavačka županija. Najviše je  pomoći lani zbog korone isplaćano poduzetnicima u Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj i Istarskoj županiji.  Prema posljednjih dostupnim podacima o isplaćenim plaćama iz 2018. godine, iznadprosječne je uz Zagreb imala Primorsko-goranska županija.  Osim Zagreba i zagrebačkog prstena najveća strana ulaganja u 2019. imale su Varaždinska, Primorsko-goranska i Istarska županija. U 2019. je opet povećano odseljavanje stanovništva. Od 2017. do 2019. najviše je po stanovniku iz EU povukla Dubrovačko-neretvanska županija, koja je imala i najveći relativni rast BDP-a od 2015. godine, a prema posljednjih dostupnim podacima za 2017. godinu. Nakon Zagreba, najveći je broj diplomiranih studenata iz Splitsko-dalmatinske županije. Veliku analizu napravila je u svom četvrtom izdanju Hrvatska gospodarska komora.

Hrvatska je administrativno podijeljena na dvadeset županija i Grad Zagreb, što je istovremeno i statistička podjela na regije NUTS 3 razine. Te regije objedinjene su u višu statističku razinu tj. U dvije regije na NUTS 2 razini – Kontinentalnu Hrvatsku te Jadransku Hrvatsku i već prvi pogled na pojedine pokazatelje otkriva znatnu razliku među njima, kao i među županijama koje ih sačinjavaju.

‘Postojanje znatnih regionalnih razlika je u velikoj mjeri očekivano i posljedica je primjerice zemljopisnog položaja, klimatskih uvjeta, tradicije, kulturoloških razlika, nacionalne strukture, te kvalitete regionalnih ekonomskih politika, ali te razlike pod utjecajem različitih čimbenika nisu stalne i mijenjaju se kroz vrijeme. Tako se na nacionalnoj razini puno govorilo o negativnim posljedicama Domovinskog rata, rastu gospodarstva nakon njega, globalnoj krizi i njezinim posljedicama za Hrvatsku, te pozitivnim efektima pristupanja Europskoj uniji na gospodarski oporavak, ali sve to nije imalo isti učinak na sve dijelove Hrvatske, odnosno županije. Tako se pojavila velika razlika u snazi gospodarstva pojedinih županija, odnosno tijekom godina su se neke županije gospodarski približile prosjeku RH, a neke udaljile od njega, što je utjecalo i na kretanje niza drugih socioekonomskih pokazatelja, poput dobro poznatog problema depopulacije određenih područja.’ stoji uvodno u najnovijem istraživanju publikacije Hrvatske gospodarske komore Županije – razvojna raznolikost i gospodarski potencijali.

Gospodarski najjači Grad Zagreb, prema posljednjim raspoloživim podacima za 2017. godinu, stvara čak 34 posto ukupnog BDP-a Hrvatske i gotovo je četrdeset puta gospodarski snažniji od Ličko-senjske županije koja stvara tek 0,9 posto BDP-a RH. Visoka je koncentracija prisutna i kada se promatra pet gospodarski najjačih županija koje zajedno stvaraju 63 posto ukupnog BDP-a, dok istodobno pet gospodarski najslabijih županija zajedno stvara tek 6,6
posto nacionalnog BDP-a. Dakle, prisutne su velike regionalne razlike u gospodarskoj snazi, ali se po takvim razlikama Hrvatska ne razlikuje od niza drugih država, niti od ekonomskih integracija poput Europske unije.

Na razini županija RH ne obrađuju se podaci o realnom kretanju BDP-a, ali su i podaci o nominalnom kretanju BDP-a zbog relativno niske inflacije (ili deflacije) u promatranom razdoblju dovoljno dobar pokazatelj. Kretanje BDP-a po županijama nakon 2008. godine pokazuje da je u svim županijama, osim u Gradu Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji, nominalni BDP u 2014. godini bio manji nego u 2008. godini (realan pad zabilježen je kod svih županija). Pritom je najveći pad od čak 22 posto nominalno zabilježen kod Virovitičko-podravske županije, a tek nešto manji pad zabilježen je i kod Požeško-slavonske te Ličko-senjske županije. U 2009. godini nominalni pad zabilježen je kod svih županija, osim kod Sisačko-moslavačke županije,
u 2010. iznimke su bile samo Grad Zagreb i Šibensko-kninska županija, a u iduće su četiri godine oscilacije među županijama bile znatnije. Vidljiviji oporavak započeo je tek u 2015. godini kada je nominalni pad BDP-a zabilježen samo kod jedne županije (Primorsko-goranske), isto kao u 2016. godini (Sisačko-moslavačka) i tek je u 2017. godini nominalni rast BDP-a ponovo zabilježen kod svih županija.
Zbog različitih trendova po županijama, kriza je u manjoj mjeri poremetila i odnose snage njihovih gospodarstava. Krizom su najviše pogođene gospodarski slabije županije, i to posebno pet slavonskih županija te Ličko-senjska županija. Tako podaci pokazuju da je tih šest županija u 2008. godini stvaralo 14,2 posto nacionalnog BDP-a, 2014. godine 12,7 posto, a prema posljednjim podacima za 2017. godinu, 12,3 posto. Kada se govori o 2017. godini, može se napomenuti da je najdinamičniji rast ostvaren u tri županije Jadranske Hrvatske, i to Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, što se u najvećoj mjeri može pripisati dobrim turističkim ostvarenjima.

Bruto domaći proizvod po županijama, u mil. kuna

Veličina BDP-a prikazuje gospodarsku snagu pojedinih zemalja ili regija, ali je taj BDP potrebno staviti u odnos s brojem stanovnika kako bi se moglo govoriti o razini gospodarske razvijenosti te korigirati kupovnom snagom valuta ako se radi o usporedbi zemalja koje koriste vlastite
valute. Najrazvijeniji Grad Zagreb bio je 1,75 puta razvijeniji od prosjeka Hrvatske, dok se najnerazvijenija Virovitičko-podravska županija nalazila na 54,2 posto tog prosjeka. Odnosno, najrazvijenija je regija bila gospodarski 3,2 puta razvijenija od najnerazvijenije. Za Hrvatsku je ipak karakteristična velika koncentracija gospodarskih aktivnosti u Gradu Zagrebu, tako da je prisutan velik utjecaj Grada Zagreba na prosječnu razinu razvijenosti Hrvatske. Stoga su u Hrvatskoj tek četiri regije bile razvijenije od prosjeka RH: Grad Zagreb, Istarska županija, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija, dok se preostalih 17 nalazilo ispod tog prosjeka.
Osim toga, za Hrvatsku je karakteristična i niska razina razvijenosti jedne cijele šire regije, odnosno Slavonije. Naime, čak četiri od pet slavonskih županija nalaze se na razini ispod 60 posto prosječne razine razvijenosti RH i zauzimaju četiri posljednja mjesta na ljestvici razvijenosti županija. Izuzetak je samo Osječko-baranjska županija koja je u 2017. godini, po BDP-u per capita, bila na 76,3 posto prosjeka RH. Također treba napomenuti da su u ovim županijama zabilježeni relativno nepovoljni trendovi u odnosu na druge regije Hrvatske. Točnije, samo je u dvije županije među svim županijama (Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj) razina razvijenosti u 2017. godini bila manja nego u 2008. godini. S obzirom na to da je i kod preostale tri slavonske županije porast bio nizak te ujedno niži od onog na nacionalnoj razini, prosjek razine razvijenosti slavonskih županija pao je sa 65 posto prosjeka RH u 2008. na 60 posto u 2017. godini.

BDP po stanovniku, u kunama

Struktura gospodarstva, odnosno bruto dodane vrijednosti (koja se od BDP-a razlikuje za iznos poreza na proizvode i dodijeljene subvencije) pokazuje koliko pojedine djelatnosti sudjeluju u ukupnoj proizvodnji roba i usluga.  Kontinentalnu Hrvatsku je u 2017.  obilježavala vodeća pozicija prerađivačke
industrije u strukturi BDV-a s udjelom od 17,3 posto, neznatno višim nego na razini EU. Na drugom je mjestu bila trgovina na veliko i malo s udjelom u BDV-u od 13,2 posto. U Jadranskoj Hrvatskoj vodeću je poziciju u strukturi BDV-a istodobno zauzimalo pružanje smještaja, priprema i usluživanje hrane s udjelom od čak 15,1 posto, dok je na drugoj poziciji bilo poslovanje nekretninama s 12,9 posto. Najveći dio poslovanja nekretninama čine kupnja i prodaja nekretnina te iznajmljivanje i upravljanje nekretninama, tako da je i ova djelatnost snažno povezana s turističkim ostvarenjima.
Kako je postojala znatna razlika u strukturi gospodarstava dvije NUTS 2 regije, tako su postojale i znatne razlike među županijama. Kod županija Kontinentalne Hrvatske vodeća je djelatnost najčešće bila prerađivačka industrija, a izuzetak su bile samo Bjelovarsko-bilogorska te Vukovarsko-srijemska županija, u kojima je najveći udio imala poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, te Grad Zagreb, u kojem je najveći udio u strukturi BDV-a imala trgovina na veliko i malo. Najveći su udio prerađivačke industrije u strukturi gospodarstva među županijama Kontinentalne Hrvatske (ujedno i cijele Hrvatske) imale Međimurska, Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija, tako da se može govoriti o sjeveru Hrvatske kao proizvodno najrazvijenijoj neslužbenoj regiji. U županijama Jadranske Hrvatske istodobno su dvije vodeće djelatnosti najčešće bile pružanje smještaja, priprema i usluživanje hrane te poslovanje nekretninama. Pritom su se po visini udjela pružanja smještaja i usluživanja hrane najviše isticale Dubrovačko-neretvanska i Istarska županija, u kojima je ta djelatnost stvarala 28 posto, odnosno 25 posto ukupnog BDV-a. Međutim, i među županijama Jadranske Hrvatske bilo je onih s razvijenom prerađivačkom industrijom. Tako je kod Primorsko-goranske županije prerađivačka industrija zauzimala prvo mjesto s udjelom od 22,9 posto, a kod Istarske drugo s udjelom od 13,8 posto. S druge strane, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ta je djelatnost činila tek 1,5 posto BDV-a, kudikamo najniže među svim županijama RH.

Budući da se službena statistika zaposlenosti po županijama još uvijek svodi na samo jedan podatak godišnje, i to stanje na dan 31. ožujka (što iskrivljuje sliku u županijama koje imaju najizraženije sezonske oscilacije zbog velike važnosti turističke djelatnosti), područje zaposlenosti bolje oslikava podatak o broju osiguranika mirovinskog osiguranja koji se objavljuje mjesečno, iako se on ne može poistovjetiti s brojem zaposlenih.
U 2019. godini broj osiguranika nastavio je rasti na razini RH, i to istom stopom (2,3 posto) kao i prethodne godine. Godišnji je rast zabilježen kod svih županija, a najveći u Dubrovačko-neretvanskoj (4,7 posto), Zagrebačkoj (3,8 posto) i Zadarskoj županiji (3,6 posto). U svim županijama broj osiguranika mirovinskog osiguranja kontinuirano raste posljednjih pet godina osim u Sisačko-moslavačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, gdje oporavak traje posljednje tri godine te Krapinsko-zagorskoj županiji gdje oporavak traje šest godina. U posljednje je tri godine najveći relativni rast zabilježen u Zagrebačkoj (12,4 posto), Zadarskoj (12,1 posto) te Dubrovačko-neretvanskoj županiji (12,0 posto). S druge strane, broj nezaposlenih je nastavio padati, ali manjom dinamikom nego prethodne dvije godine. U 2019. godini godišnje stope pada broja nezaposlenih usporile su u svim županijama osim u Vukovarsko-srijemskoj gdje je zabilježen tek mali porast dinamike (za 0,3 postotna boda). Najveće je usporenje pada zabilježeno u Međimurskoj županiji (za 17,2 postotna boda), no to je županija u kojoj je stopa nezaposlenosti među najnižima (u 2019. godini četvrta najniža).

Kontinuirani trend pada broja nezaposlenih započeo je u većini županija prije šest godina, a sve županije bilježe pad posljednjih pet godina. Iznimka je Istarska županija, koja je uvijek bila među onima s najnižom stopom nezaposlenosti, u kojoj je 2019. godine broj nezaposlenih povećan nakon pet godina pada.

U statistici stope nezaposlenosti postoji isti problem kao i u statistici broja zaposlenih: na razini županija zasad se objavljuje samo jednom godišnje, i to stanje na dan 31. ožujka. Nakon višegodišnjega pada, u svim je županijama 2019. godine zabilježena najniža stopa nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti bila je najniža u Gradu Zagrebu te je prvi put pala ispod 4 posto. Najviša je stopa ostala u Sisačko-moslavačkoj županiji, iako je prvi put bila ispod 20 posto. Razlika stopa između tih dviju ekstremnih županija (16,2 postotna boda) bila je najniža dosad, što znači da se razlika među županijama više homogenizirala u odnosu na prijašnja razdoblja.
Kod svih je županija u 2019. godini ostvareno godišnje smanjenje stope, relativno najviše u Bjelovarsko-bilogorskoj, a relativno najmanje u Istarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj. No Istarska je županija ujedno i među onima s najnižom stopom nezaposlenosti, pa u tom smislu ima i manje prostora za smanjenje. Ipak, Istarska je županija bila i u malobrojnoj grupi županija (sa Šibensko-kninskom, Međimurskom i Primorsko-goranskom) u kojima je zabilježeno smanjenje broja zaposlenih (prema administrativnom podatku koji se koristi u izračunu stope nezaposlenosti), što pokazuje lošija kretanja nego u drugim županijama. Zbog usporenja dinamike smanjenja stope nezaposlenosti, Istarska je županija imala četvrtu najnižu stopu nezaposlenosti, dok je prethodnih godina imala najnižu (2017.) ili drugu najnižu (2018.).
Time je vidljivo da su u Istarskoj županiji u posljednje dvije godine pozitivna kretanja na tržištu rada bila nešto tromija te je četvrta najbolja pozicija ove županije prema visini stope bila najlošija dosad. Naime, od 2000. do 2018. godine, Istarska županija i Grad Zagreb bile su županije s najnižim stopama nezaposlenosti, izmjenjujući prvu i drugu poziciju.
U 2019. godini, osim Grada Zagreba, nižu je stopu od Istarske imala Varaždinska županija koja je time prvi put postala druga županija u Hrvatskoj s najnižom stopom nezaposlenosti.

Osiguranici HZMO, prosjek godine     Broj nezaposlenih, prosjek

Stopa registrirane nezaposlenosti, stanje na 31.ožujka, u %

Radi sprečavanja snažnijih negativnih posljedica širenja pandemije izazvane koronavirusom na gospodarstvo, Vlada RH je donijela niz mjera za pomoć
gospodarstvu. Među tim mjerama najviše je pozornosti izazvala mjera isplate potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom koja je u razdoblju “zatvaranja” gospodarstva imala velik broj korisnika i visoke troškove za proračun. Naknadno su kao dodatne mjere
uvedene i potpore za mikropoduzetnike, potpore za posebno ugrožene djelatnosti te potpore za skraćivanje radnog vremena, ali je ukupan broj korisnika u kasnijim mjesecima znatno smanjen u odnosu na ožujak, travanj i svibanj. S obzirom na već opisane razlike u snazi gospodarstava, broju poduzetnika i zaposlenih, bilo je za očekivati da će se i broj korisnika, kao i ukupno isplaćeni iznosi potpora po županijama znatno razlikovati. Tako je primjerice u razdoblju ožujak – svibanj Grad Zagreb prosječno imao 25,5 tisuća korisnika potpora po mjesecu, a Ličko-senjska županija “samo” 790 korisnika. Velika
razlika uočljiva je i po udjelu u ukupno isplaćenim iznosima potpora za cijelo razdoblje do kraja kolovoza, gdje se približno 30 posto odnosilo na Grad Zagreb, a tek 0,7 posto na Ličko-senjsku županiju. Pritom treba napomenuti da su udjeli županija u ukupnim isplatama tek u manjoj mjeri odstupali od njihovog udjela i redoslijeda u BDP-u.

Korisnici i iznosi mjera pomoći gospodarstvu u 2020. po županijama

Ukupne financijske rezultate poslovanja poduzetnika i u 2019. godini su donekle iskrivljavala društva iz bivše Agrokor grupe koja su u ožujku prešla u novoosnovanu Fortenova grupu te nisu uključena u statističku obradu. Kada se zanemari ta činjenica poduzetnici na razini cijele RH pozitivno su poslovali i ostvarili pozitivan konsolidirani financijski rezultat od 31,3 milijarde kuna, koji je kada se promatra isti obuhvat poduzetnika prema izvještajima za 2019. godinu bio neznatnih 0,7 posto bolji nego u prethodnoj godini. Na razini županija RH najvažnije je primijetiti da su prvi puta od 2008. godine poduzetnici na
razini svih županija poslovali s konsolidiranom dobiti. Pritom sve županije ipak nisu bile uspješnije nego u prethodnoj godini, točnije kod njih deset je ta dobit bila manja nego u 2018. Pritom se po padu dobiti najviše isticala Splitsko-dalmatinska županija s padom od 1,14 milijardi kuna te Osječko-baranjska županija s padom od 719 milijuna kuna što je u najvećoj mjeri bila posljedica gubitaka velikih tvrtki u stečaju s područja ovih županija. S druge strane, konsolidirani financijski rezultat je na godišnjoj razini najviše poboljšan u Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji pri čemu je Sisačko-moslavačka županija prema izvještajima podnesenim za 2019. godinu bila jedina županija čiji su poduzetnici u 2018. poslovali s gubitkom. Različiti pokazatelji poslovanja i dalje su pokazivali velike razlike među županijama. Tako je u Gradu Zagrebu bilo koncentrirano 33,5 posto ukupnog broja poduzetnika, 38,4 posto ukupnog broja zaposlenih i čak 50 posto ostvarenih ukupnih prihoda, dok su poduzetnici iz Ličko-senjske i Požeško-slavonske županije činili manje od jedan posto ukupnog broja poduzetnika, a njihovi su prihodi činili tek 0,3 posto, odnosno 0,6 posto ukupnih prihoda svih poduzetnika.
Međutim, pojedini pokazatelji i njihova usporedba na godišnjoj razini pokazuju različitu uspješnost poslovanja poduzetnika. Tako u ukupni prihodi najviše rasli u Šibensko-kninskoj županiji, pri čemu su bila čak 21,3 posto veći nego u prethodnoj godini, neto dobit je najviše povećana u Primorsko-goranskoj i Zadarskoj županiji, za čak 75,5 posto odnosno 65,0 posto, dok je broj zaposlenih kod poduzetnika koji su predali izvještaje za 2019. najviše povećan u Vukovarsko-srijemskoj županiji i to za 12,9 posto. Najveću ekonomičnost poslovanja, koja prikazuje odnos ostvarenih prihoda i rashoda istodobno su imale Dubrovačko-neretvanska i Zadarska županija, a najveću vrijednost prihoda ostvarenih na inozemnom tržištu u odnosu na ukupne prihode imale su Varaždinska, Vukovarsko-srijemska te Međimurska županija.

Financijski pokazatelji poduzetnika po županijama

Najveće tvrtke po ukupnom prihodu po županijama

Izvor: FINA; obrada: Lider

Pored demografskih projekcija koje predviđaju negativna kretanja, odnosno starenje stanovništva, i podaci o odseljenima u posljednjih nekoliko godina uglavnom prikazivali negativan trend. Naime, iako je odseljavanje stanovništva prirodan proces, destinacija odseljenog stanovništva ima negativnu konotaciju. Tako je od 2013. godine (godina kada je Hrvatska postala članica EU) pa sve do 2017. godine kontinuirano trajao trend povećanja broja odseljenih u inozemstvo. U 2018. godini taj je trend u većini županija zaustavljen, pa je u toj godini gotovo u svim županijama, izuzev Krapinsko-zagorske, Međimurske, Zadarske i Istarske, broj odseljenih u inozemstvo bio manji u odnosu na 2017. godinu. Ipak, u 2019. godini ponovno se bilježi trend povećanja broja odseljenih. Tako je u promatranoj godini povećanje broja odseljenih u drugu županiju zabilježeno u deset županija, dok je porast broja odseljenih u inozemstvo zabilježen također u deset županija.

Odseljeno stanovništvo

U razdoblju nakon 2016. godine snažno je povećano ugovaranje sredstava EU fondova u odnosu na razdoblje koje je prethodilo, pa je ujedno znatno povećan i postotak ugovorenih sredstava u sredstvima predviđenima za Hrvatsku u financijskoj perspektivi od 2014. do 2020. (10,7 milijardi eura). Neke su županije pritom bile uspješnije, a neke manje uspješne, što se ne može zaključiti samo na temelju ukupno ugovorenih iznosa, već je kao i kod drugih pokazatelja potrebno koristiti neke relativne pokazatelje. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije objavilo je sredinom 2020. godine sveobuhvatan pregled ugovorenih sredstva iz fondova Europske unije po županijama za sva tri operativna programa (Operativni program Konkurentnost i kohezija, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali i Program ruralnog razvoja) u razdoblju od 2017. do 2019. godine. Pritom se taj pregled odnosi samo na projekte koji se provode na području pojedine županije, odnosno ne obuhvaća projekte koji se provode na području nekoliko županija ili
na području cijele Hrvatske. Prema objavljenim podacima, ukupan je iznos tako promatranih ugovorenih EU sredstava po županijama u razdoblju od 2017. do 2019. godine iznosio 61,2 milijarde kuna ili 8,24 milijarde eura, odnosno približno 77 posto raspoloživog iznosa za Hrvatsku.
Najveći se iznos ugovorenih sredstava fondova EU (14,4 milijarde kuna) zbog veličine gospodarstva i administrativnih kapaciteta, očekivano, odnosio na Grad Zagreb. Međutim, na drugom se mjestu našla Dubrovačko-neretvanska županija s ukupno ugovorenim iznosom od 5,2 milijarde kuna. Naime, na području te županije ugovoreni su prvi i treći najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj (Pelješki most i Zračna luka Dubrovnik).

Iznos ugovorenih sredstava od 2017. do 2019. ( u mil. kuna)

Podaci o ugovorenim sredstvima fondova EU po stanovniku pružaju detaljniju sliku ugovaranja sredstava fondova EU po županijama. Pritom se Dubrovačko-neretvanska županija u razdoblju od 2017. do 2019. godine najviše isticala po ugovorenim sredstvima po stanovniku (51.891
kuna) upravo zbog navedenih dvaju projekata, a iza nje slijedi Ličko-senjska, koju karakterizira najmanji broj stanovnika među županijama RH, pa je i s gotovo najmanjim iznosom ugovorenih sredstava dosegnula iznos od 29.435 kuna po stanovniku. Na posljednjem se mjestu našla Istarska županija s ugovorenih 11.017 kuna po stanovniku. Iznos ugovorenih sredstava po županijama može se promatrati i u usporedbi s udjelom njihova BDP-a u nacionalnom BDP-u. Pritom veći udio neke županije u ukupno ugovorenim sredstvima iz fondova EU od udjela te županije u BDP-u Hrvatske znači da županija koristi fondove EU u većoj mjeri nego što je “važnost” te županije u gospodarstvu Hrvatske. Po tom je pokazatelju ponovno najuspješnija Dubrovačko-neretvanska županija, čiji BDP čini tek oko tri posto BDP-a Hrvatske, ali se na nju odnosi približno osam posto svih ugovorenih sredstava. S druge strane, najveći je “negativan” nerazmjer prisutan kod Grada Zagreba, koji stvara oko trećine BDP-a Hrvatske, a na sebe je vezao “tek” oko 27 posto svih ugovorenih sredstava fondova EU u promatrane tri godine. Može se promatrati i odnos ugovorenih sredstava i veličine BDP-a pojedine županije (ukupan iznos za tri godine u odnosu na BDP u 2017. godini), koji pokazuje relativni utjecaj korištenja fondova na gospodarstvo županije. Po tom je pokazatelju ponovno u najboljem položaju Dubrovačko-neretvanska županija, dok su lošije pozicije zauzele županije koje obilježava veća
vrijednost BDP-a. Tako Istarska županija, koja je četvrta po veličini BDP-a, ima najmanji udio ugovorenih sredstava u BDP-u, zatom slijedi Primorsko-goranska županija, a treća na začelju je Varaždinska županija koja je sedma po veličini BDP-a. S druge strane, najbolji je omjer prisutan u
gospodarski slabijim županijama (Dubrovačko-neretvanska, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska), iz čega proizlazi da korištenje fondova znatno utječe na njihova gospodarstva.

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU pokrenulo je početkom 2017. godine Projekt Slavonija, Baranja i Srijem koji se odnosi na pet slavonskih županija radi poticanja njihova gospodarskog rasta. Naime, cijelo je područje Slavonije obilježavala niska razina razvijenosti u odnosu na
prosjek Hrvatske, ali i na druge regije članica EU. Točnije, četiri od pet slavonskih županija nalazile su se tek na 35 posto prosjeka razvijenosti EU (gledajući BDP po stanovniku, prema podacima Eurostata), što ih je u 2017. svrstalo među 2,5 posto najnerazvijenijih NUTS 3 regija Europske unije.
Projektom je predviđeno povlačenje 2,5 milijardi eura (18,75 milijardi kuna) iz fondova EU, isključivo za projekte na području tih županija. Sredstva za ulaganja u poduzetništvo, poljoprivredu, obrazovanje, zdravstvo, istraživanje i razvoj, vodoopskrbu i odvodnju, kulturnu i prirodnu baštinu, sektor
prometa, unutarnje plovne puteve i energetiku osigurana su u okviru postojećih operativnih programa i Programa ruralnog razvoja u financijskom razdoblju 2014. – 2020.

Raspoloživi su pokazatelji na kraju 2019. godine pokazivali dobru poziciju slavonskih županija u odnosu na druge županije, odnosno uspješnu provedbu Projekta Slavonija, Baranja i Srijem. To se posebno odnosi na razliku udjela u ugovorenim sredstvima fondova EU na nacionalnoj razini i udjela županija u nacionalnom BDP-u, koja pokazuje da je zajednički udio slavonskih županija u ugovorenim sredstvima od 18,8 posto bio osjetno veći od njihova udjela u
BDP-u (11,4 posto). Pritom se Vukovarsko-srijemska, Virovitičko-podravska i Požeško-slavonska županija pokazuju kao najuspješnije jer je njihov udio u ukupno ugovorenim sredstvima iz EU fondova na nacionalnoj razini dva puta veći od njihova udjela u nacionalnom BDP-u. S obzirom na to da je i kod preostale dvije slavonske županije udio ugovorenih sredstava veći od udjela u nacionalnom BDP-u, radi se o važnoj potvrdi ohrabrujuće dinamike provedbe Projekta Slavonija, Baranja i Srijem. Struktura BDP-a slavonskih županija pokazuje da je kod Vukovarsko-srijemske županije poljoprivreda najvažnija djelatnost, u Osječko-baranjskoj i Virovitičko-podravskoj županiji druga najvažnija, a u Požeško-slavonskoj i Brodsko-posavskoj treća. Svih pet slavonskih županija u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na nacionalnoj razini sudjeluje s 38 posto. Stoga je bitno naglasiti da su slavonske županije uspješne i po ugovaranju sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj jer je njihov udio u ugovaranju sredstava iz tog fonda znatno veći od njihova udjela u stvaranju nacionalnog BDP-a. Promatrano po različitim Operativnim programima, slavonske su županije po razini ugovorenih sredstava iz toga fonda (32,8 posto ukupnog iznosa na nacionalnoj razini) bile najuspješnije, nešto su manji udio imale u Operativnom programu Učinkoviti ljudski potencijali (28,8 posto), dok su najmanji udio u ukupno ugovorenim sredstvima imale u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija (14,3 posto).

Pri interpretaciji podataka o inozemnim izravnim ulaganjima treba napomenuti da se ona bilježe prema sjedištu tvrtke, a ona može obavljati djelatnost i u drugim županijama. Zato podaci pokazuju veliku koncentraciju ulaganja u Gradu Zagrebu gdje su često sjedišta tvrtki, osobito velikih. Zbog takve koncentracije u Gradu Zagrebu, godišnja ostvarenja ukupnih ulaganja u RH uglavnom se kreću u skladu s onima u Gradu Zagrebu (prije ostvarena vlasnička ulaganja svake godine utječu na visinu godišnjih ulaganja visinom reinvestirane dobiti kompanija u inozemnom vlasništvu). Tako je i u 2019. godini najviša vrijednost ulaganja ostvarena u Gradu Zagrebu (oko petine od ukupnih ulaganja u RH) iako je ona bila 56% niža nego godinu prije. Unatoč manjim ulaganjima u Gradu Zagrebu, ukupna je vrijednost inozemnih izravnih ulaganja na razini RH bila viša (za 18,9%) u odnosu na prethodnu godinu. Razlog su tome veća ulaganja kod većine županija (samo u osam je zabilježen pad) te činjenica da je negativna vrijednost ulaganja zabilježena samo kod dvije županije (Karlovačke i Ličko-senjske), dok je prethodne godine negativnu vrijednost imalo pet županija. Zbrojeno, više je ulaganja priteklo u županije Jadranske Hrvatske nego Kontinentalne, suprotno nego prethodne godine. Naime, veća je vrijednost ulaganja u Kontinentalnoj Hrvatskoj ostala koncentrirana u Gradu Zagrebu i njegovome prstenu odnosno Zagrebačkoj županiji. U preostalih 12 županija Kontinentalne Hrvatske uloženo je samo 89 milijuna eura odnosno 17,4 posto ukupnih ulaganja u regiji Kontinentalne Hrvatske. Osim Karlovačke županije koja je imala negativnu vrijednost ulaganja, najniža su ulaganja zabilježena u Virovitičko-podravskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Požeško-slavonskoj županiji (od 3,2 do 6,1 milijun eura). Nakon Zagreba i zagrebačkoga prstena, najviše je ulaganja imala Varaždinska županija. Uspješnije su u privlačenju ulaganja 2019. godine bile županije Jadranske regije u koje je uloženo 541,8 milijuna eura. Od njih, najviše je ulaganja zabilježeno u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji. Kako podaci po godinama i djelatnostima na razinama županije nisu dostupni, ne možemo zaključiti o kojim se djelatnostima radi. No može se zaključiti da općenito na visinu ulaganja u regiji Jadranske Hrvatske znatno utječu ulaganja u nekretnine odnosno kupnja nekretnina (vjerojatno kuća za odmor). To se može zaključiti po podatku da je od 1993. do 2019. godine u regiji Jadranske Hrvatske najviše ulaganja bilo kod vlasničkih ulaganja u nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 2,1 milijardu eura (26 posto od ukupnih ulaganja u ovoj regiji). Pritom su u svih sedam županija Jadranske Hrvatske, od 1993. do 2019. godine, vlasnička ulaganja u nekretnine među prve dvije djelatnosti s najvećom vrijednosti ulaganja. Iznimka je Dubrovačko-neretvanska županija u kojoj su vlasnička ulaganja u nekretnine tek peta djelatnost s najviše ulaganja. Najviše je vlasničkih ulaganja u nekretnine koncentrirano u Istarskoj županiji (716,4 milijuna eura), zatim u Primorsko-goranskoj (483,9 milijuna eura), Splitsko-dalmatinskoj (400,1 milijun eura) i Zadarskoj (333,3 milijuna eura), dok su najmanje tih ulaganja među županijama iz Jadranske Hrvatske privukle Ličko-senjska (37,6 milijuna eura) i Šibensko-kninska županija (159,4 milijuna eura). Istodobno, kupnja nekretnina inozemnih vlasnika u županijama Kontinentalne Hrvatske gotovo je zanemariva, zapravo je samo u Gradu Zagrebu (19,2 milijuna eura) i Zagrebačkoj županiji (3,9 milijuna eura) zabilježena pozitivna vrijednost ovih ulaganja, što nije dovoljno da bi ukupna vrijednost za cijelu regiju Kontinentalne Hrvatske bila pozitivna (-50,3 milijuna eura).

U posljednje je četiri godine najveći broj građevinskih dozvola izdavan na području Istarske i Zadarske županije. U 2019. godini u tim dvjema županijama izdana je gotovo četvrtina ukupno izdanih dozvola u Hrvatskoj, a pridodaju li im se Splitsko-dalmatinska i Primorsko-goranska županija te Grad Zagreb, u tim je regijama izdana polovina ukupnih građevinskih dozvola u Hrvatskoj. Iz prethodno navedenoga evidentno je da se izuzev Grada Zagreba, koji je centar gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj, najviše dozvola izda u četiri županije Jadranske Hrvatske u kojima se bilježi snažna turistička aktivnost, što je zasigurno imalo utjecaja na takva kretanja broja izdanih građevinskih dozvola.

Robna razmjena po županijama prati se prema sjedištu tvrtke izvoznika ili uvoznika, odnosno raspoloživi podaci ne prate stvarno mjesto proizvodnje izvezenih roba ili potrošnju uvezenih roba, pa nisu u potpunosti realni. Prije svega, to se odnosi na visoku vrijednost uvoza Grada Zagreba, sjedišta niza velikih tvrtki, koji čini više od polovine ukupnog uvoza Hrvatske.
Raspoloživi podaci, poput drugih pokazatelja, pokazuju velike razlike među županijama. Primjerice, u 2019. godini vrijednost izvoza Grada Zagreba kao najvećeg izvoznika bila je 175 puta veća od izvoza Dubrovačko-neretvanske županije koja je ostvarila najmanju vrijednost izvoza. Slična je situacija zabilježena i kod uvoza, kod kojeg je, kao što je spomenuto, Grad Zagreb ostvario više od polovine ukupne vrijednosti uvoza za cijelu Hrvatsku, dok je uvoz Ličko-senjske županije činio tek 0,1 posto ukupne vrijednosti uvoza Hrvatske. S obzirom na to da su zbog velike razlike u gospodarskoj snazi, ali i drugačije strukture gospodarstva s naglaskom na važnost turizma u županijama Jadranske Hrvatske, zanimljivije je promatrati neke druge
pokazatelje nego samu vrijednost izvoza i uvoza.
U 2019. godini je tako jedanaest županija ostvarilo suficit u robnoj razmjeni s inozemstvom, a preostalih deset deficit. Najveći je suficit pritom ostvarila Sisačko-moslavačka županija, a ta je županija ujedno imala i najveći suficit u usporedbi s BDP-om županije (BDP za 2017. godinu). Po tom su se pokazatelju izdvojile još i Koprivničko-križevačka i Međimurska županija, čiji je udio suficita u BDP-u iznosio oko 11 posto. Najveći je deficit očekivano zabilježio Grad Zagreb. Također se može promatrati i veličina izvoza po glavi stanovnika gdje je na vodećem mjestu bila Međimurska županija s približno 6.580 eura izvoza per capita, a nakon nje Grad Zagreb te Varaždinska županija. Najmanju je vrijednost izvoza per capita istodobno ostvarila
Dubrovačko-neretvanska županija, u kojoj je prerađivačka industrija u 2017. godini stvarala tek 1,5 posto BDP-a.
Promatrano po godinama, globalni oporavak od krize i pristupanje Hrvatske Europskoj uniji najbolje je iskoristila Ličko-senjska županija, u kojoj je najveći izvoznik ostvario snažan rast izvoza i presudno utjecao na izvoz cijele županije, zatim Zagrebačka županija koja je bilježila relativno visoku stopu rasta ukupnoga gospodarstva te Splitsko-dalmatinska županija na čiji je izvoz znatno utjecao oporavak brodogradnje.

Robna razmjena, 2019. godina

Podaci o neto plaćama na razini županijama kasne za ostalim podacima s tržišta rada, pa su posljednji dostupni oni za 2018. godinu, i to samo za stanje 31. ožujka. Prema tim je podacima u 2018. godini prosječna plaća u Hrvatskoj prvi put prešla razinu od 6 tisuća kuna te je bila 3,2 posto viša nego
godinu dana prije. Pritom je i dalje prosjek RH znatno dizao Grad Zagreb te je 18 županija imalo plaće niže od prosjeka. Iznad prosjeka ostao je tek spomenuti Grad Zagreb i Primorsko-goranska županija, dok je Dubrovačko-neretvanska imala identičnu plaću prosjeku Hrvatske.
U 2018. godini u svim je županijama realiziran godišnji rast vrijednosti neto plaća, što je bila druga uzastopna godina da je rast zabilježen baš u svim županijama. Pritom je najveći rast zabilježen u Međimurskoj (7,2 posto), Varaždinskoj (5,5 posto) te Krapinsko-zagorskoj županiji (5,0 posto). S druge strane, najniži je rast ostvaren u Virovitičko-podravskoj (2,2 posto), Dubrovačko-neretvanskoj (2,4 posto) i Splitsko-dalmatinskoj županiji (2,5 posto). Najviše su plaće ostale u istim županijama: Grad Zagreb (7.187 kuna), Primorsko-goranska (6.180 kuna) te Dubrovačko-neretvanska županija
(6.164 kuna). Na suprotnom su kraju, odnosno one s najnižim plaćama, također bile iste županije kao i prijašnjih godina: Virovitičko-podravska (5.047 kuna), Bjelovarsko-bilogorska (5.161 kuna) te Varaždinska (5.199 kuna). Pritom se razlika između najviše i najniže plaće povećala u odnosu na 2017. godinu: najviša je plaća u Gradu Zagrebu bila 42,4 posto viša u odnosu na najnižu u Virovitičko-podravskoj županiji (u 2017. godini 41,8 posto).
Županije Jadranske Hrvatske nalaze se među županijama s višim plaćama – među prvih deset, šest je županija iz ove regije, a Ličko-senjska je jedanaesta. Od četrnaest županija iz Kontinentalne Hrvatske, među prvih je deset uz Grad Zagreb samo Zagrebačka, Karlovačka i Koprivničko-križevačka županija.

U 2019. godini je prekinut trogodišnji trend pada broja diplomiranih studenata koji je prethodio i diplomiralo je 872 studenta više nego u prethodnoj godini. Promatrano po županijama najveći rast broja diplomiranih studenata pritom je zabilježen u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji dok se među županijama u kojima je pad nastavljen najviše isticala Primorsko-goranska županija. Kada se promatraju dugoročniji trendovi, broj diplomiranih studenata je viši nego prije desetak godina, ali ujedno i osjetno niži od njihovog broja 2012. godini u kojoj je diplomiralo 36,1 tisuća studenata. Premda regionalni pregled takvog dugoročnijeg pada otežava znatan broj regionalno nerazvrstanih diplomiranih studenata, na takav pad najviše je utjecalo smanjenje broja diplomiranih studenata u Gradu Zagrebu, u kojem inače diplomira oko petina svih studenata u RH, te pad u Splitsko-dalmatinskoj županiji u kojoj diplomira njih oko 12 posto. Ne treba posebno spominjati da se broj diplomiranih studenata znatno razlikuje po županijama što je u velikoj korelaciji s brojem stanovnika. Zato je broj diplomiranih studenata Grada Zagreba očekivano 20 puta veći nego diplomiranih studenata u Ličko-senjskoj županiji. Broj diplomiranih studenata na 1000 stanovnika pokazuje puno manje razlike, a u 2019. godini se po tom pokazatelju najviše isticala Požeško-slavonska županija s 9,7 diplomiranih studenata na 1000 stanovnika, dok je začelje istodobno zauzela Istarska županija sa 6,3 diplomirana studenta na 1000 stanovnika.

Depoziti kućanstava (štedni, tekući i žiroračuni) u kreditnim su institucijama krajem 2019. godine bili 4,5 posto viši nego godinu dana prije. Rast je ostvaren u svim županijama osim Zagrebačke (koja je imala najveći rast prethodne godine), a bio je gotovo isti za regiju Jadranske i Kontinentalne Hrvatske (4,4 posto odnosno 4,5 posto). Najveći je relativan rast ostvaren u Osječko-baranjskoj županiji (9,4 posto), a od županija Jadranske Hrvatske, u Istarskoj (6,5 posto). Regionalne razlike između Kontinentalne i Jadranske Hrvatske ostale su uočljive. Apsolutna je vrijednost depozita u Kontinentalnoj Hrvatskoj bila 37,8 posto viša od onih u Jadranskoj Hrvatskoj, ali samo zahvaljujući ekstremnom Gradu Zagrebu u kojemu je koncentrirano 29 posto svih
depozita. Naime, bez Grada Zagreba, u preostalih je trinaest županija Kontinentalne Hrvatske apsolutna vrijednost depozita bila 28 posto niža od depozita u sedam županija Jadranske Hrvatske. Veća je sklonost takvome načinu štednje u županijama Jadranske nego u županijama Kontinentalne Hrvatske vidljiva u podatku iznosa depozita per capita. Naime, regija Jadranske Hrvatske ima 63,3 tisuće kuna depozita po stanovniku prema 45,5 tisuća u Kontinentalnoj Hrvatskoj.

Broj širokopojasnih priključaka u nepokretnoj komunikacijskoj mreži na razini Hrvatske u četvrtom je tromjesečju 2019. bio 2,3 posto veći u odnosu na isto tromjesečje 2018. godine. Promatrano po županijama, to je rezultat rasta koji je zabilježen u gotovo svim županijama izuzev kod Zagrebačke županije, gdje se bilježi neznatan pad. Situacija je na kraju 2019. bila  bolja u odnosu na kraj 2018. godine kada je pad zabilježen u šest županija. Pritom je u četvrtom tromjesečju 2019. godine najveći apsolutni rast od 4940 priključaka zabilježen je u Gradu Zagrebu. Najbrža je dinamika rasta (relativni iznosi) broja širokopojasnih priključaka zabilježena u Virovitičko-podravskoj županiji (33,6 posto, a ujedno i drugi najveći rast u apsolutnim brojkama,
odnosno rast od 4198 priključaka). Osim toga, Virovitičko-podravska županija imala je u četvrtome kvartalu 2018. godine (s gustoćom od 14,7 posto procijenjenog broja stanovnika županije) najmanju gustoću priključaka u odnosu na ostale županije, dok u četvrtom tromjesečju 2019. godine to više nije slučaj zbog najvećeg rasta gustoće u usporedbi s drugim županijama.
Većina primorskih županija (izuzev Ličko-Senjske) ima vidljivo veću gustoću priključaka u nepokretnoj komunikacijskoj mreži u odnosu na gotovo sve kontinentalne (izuzev Grada Zagreba), što je djelomično rezultat znatno veće turističke aktivnosti u primorskim županijama u odnosu na kontinentalne. (L.K.)