ANALIZA HGK

Najveći rast plaća u 2017. imale su Zagrebačka i Međimurska županija

HGK je analizirao plaće za 2017. godinu, prema posljednje dostupnim podacima Zavoda za statistiku, a prema toj analizi, najveći je rast u odnosu na 2016. godinu imala Zagrebačka županija, a slijede ju Međimurska, Ličko-senjska, Krapinsko-zagorska županija, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija.

Riječ je o prvoj godini nakon 2009. u kojoj je rast neto plaće zabilježen u svim županijama, što je odraz stabiliziranja, dinamiziranja i šire rasprostranjenosti gospodarskog rasta - kažu u HGK. 

U dugoročnijem razdoblju (2017. u odnosu na 2008. godinu) prosječna neto plaća najviše je  povećana u Međimurskoj (+21,4%), Dubrovačko-neretvanskoj (+19,1%) i Zagrebačkoj županiji (+18,5%), dok je istodobno najniži porast zabilježen u Sisačko-moslavačkoj (+10,7%), Zadarskoj (+11,5%), Bjelovarsko-bilogorskoj (+12,4%) i Karlovačkoj županiji (+12,4%). Unatoč visokom rastu i činjenici da se od 1995. godine do sada Međimurska županija nalazila među šest županija u kojima niti jedne godine nije zabilježen pad neto plaće, ipak ta županija i dalje pripada regionalnimjedinicama s niskom razinom plaće (u 2017. godini četvrta odozdo s razinom od 84,0% prosjeka Hrvatske).

U razdoblju od 2007. do 2017. godine neto plaću iznad prosječne u Hrvatskoj bilježi Grad Zagreb, a njemu se povremeno priključuju Primorsko-goranska ili Dubrovačko-neretvanska županija. Izuzetak je 2017. godina u kojoj su prvi put tri regije imale natprosječnu plaću (Grad Zagreb, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija), što upućuje na pozitivne pomake i jačanje konvergencije u razini plaća među županijama.

Posljednjih je godina sve vidljiviji utjecaj niza uspješnih turističkih sezona na razinu plaća pa se na vrhu poretka regija prema visini neto plaće, uz Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, nalaze sve županije Jadranske Hrvatske, izuzev Ličko-senjske županije.

U posljednjim je godinama uočljiv određen odmak u razini plaća u Zagrebačkoj županiji obilježen nešto bržim približavanjem prosječnoj plaći u Hrvatskoj, što je dijelom refleksija blizine i utjecaja Grada Zagreba. S druge strane, plaće u županijama Jadranske Hrvatske bilježe nešto homogeniju dinamiku kretanja, pri čemu se po bliskim kretanjima izdvajaju Istarska, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija, čija razina plaća oscilira oko prosječne u Hrvatskoj.

Finini podaci o neto plaći po zaposlenom na temelju godišnjih financijskih izvještaja tvrtki obveznika poreza na dobit užeg su obuhvata od podataka DZS-a, stoga je i prosječna plaća prema tom izvoru nešto niža. Međutim, u nedostatku novije serije podataka DZS-a po regionalnim jedinicama, ovdje se koriste kao aproksimacija kretanja u 2018. godini. Prema Fininim je podacima prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u Hrvatskoj u 2018. godini nastavila svoj rast i povećana je za 4,1%. Pritom je pad neto plaće zabilježen samo u Šibensko-kninskoj županiji (-0,3%), ali je ta županija u prethodne dvije godine bilježila najviši rast neto plaće od svih regionalnih jedinica. U ostalim regionalnim jedinicama rast neto plaće u 2018. godini kretao se u rasponu od 0,3% do 9,1%. Najviši je rast zabilježen u Vukovarsko-srijemskoj (9,1%), Požeško-slavonskoj županiji (7,9%) i Međimurskoj (7,5%), dok su istodobno neto plaće najmanje rasle u Koprivničko-križevačkoj (0,3%), Zadarskoj (2,5%) i Dubrovačko-neretvanskoj županiji (2,8%). Nakon stagnacije u 2016. godini, raspon između najviše i najniže neto plaće među regionalnim jedinicama postupno se smanjuje, pa je tako plaća u Gradu Zagrebu u 2016. bila 64,9% viša nego u Virovitičko-podravskoj županiji, da bi u 2017. godini ona bila 56,0% viša. U 2018. godini su poduzetnici u tri regionalne jedinice bilježili isplatu neto plaće višu od prosječne u Hrvatskoj, i to u Zagrebačkoj (za 1,1%) i Istarskoj županiji (za 2,1%) te Gradu Zagrebu (za 14,6%). Finini podaci upućuju na to da je i tijekom prošle godine nastavljen rast plaća te da se pri dinamičnijem rastu plaća u regijama u kojima je ona na nižim razinama zadržava tendencija smanjivanja raspona plaća među regionalnim jedinicama. (L.K.)